LJUBAV, SMRT I SNOVI

Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto
 
PrijemČesto Postavljana PitanjaTražiRegistruj sePristupi
LJUBAV, SMRT I SNOVI - Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto
Tema "Za goste i putnike" - otvorena je za komentare virtuelnih putnika. Svi vi koji lutate netom ovde možete ostaviti svoja mišljenja o ovom forumu, postaviti pitanja ili napisati bilo šta.
Svi forumi su dostupni i bez registracionog naloga, ako ste kreativni, ako volite da pišete, dođite, ako ne, čitajte.
Molim one, koji misle da im je nešto ukradeno da se jave u temama koje su otvorene za goste i putnike, te kažu ko, šta i gde je kopirao njihovo.
Rubrika Erotikon je zaključana zbog dece i net manijaka, dozvolu za pristup tražite od administratora foruma !

Delite | 
 

 " ROMEO I JULIJA" WILLIAM SHAKESPERAE

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
AutorPoruka
besherat

avatar

Ženski
Broj poruka : 5036
Datum upisa : 18.03.2009

PočaljiNaslov: " ROMEO I JULIJA" WILLIAM SHAKESPERAE   18/11/2009, 11:17 pm

VILJEM SEKSPIR (1564-1616)

O zivotu Viljema Sekspira, najveceg evropskog dramskog pisca, kao ni o vremenu nastanka njegovih djela, ne postoje dovoljni ni sigurni podaci. Za Sekspira se zna da je rodjen u Stratfordu na Evonu u prilicno imucnoj gradjanskoj porodici i da je gimnaziju pohadjao u rodnom mjestu.

Godine 1582. Sekspir se ozenio Anom Hatavej i vec sljedece godine dobio kcerku Suzanu. Tri godine kasnije rodjeni su blizanci Hamnet i Dzudita. Od tada pa do Sekspirovog odlaska u London ne znamo sta se desavalo, ali po pismu Roberta Grina (1592) vidimo da je u Londonu postao ozbiljan konkurent univerzitetski obrazovanim piscima (Marlou, Pilu, Nesu i Lodzu).

Godine 1595. Sekspir je postao akcionar pozorisne trupe Lorda Cemberlejna, koja je 1599.godine izgradila cuveno pozoriste Glob. Za ovu trupu, koja je kasnije postala Kraljevska trupa, Sekspir je pisao sve svoje drame i povremeno glumio sve do 1610.god, kada se povukao u Stratford, gdje je i umro.

Osim dvije poeme i zbirke pjesama (Venera i Adon 1593, Otmica Lukrecije 1594, Soneti 1609), Sekspir je napisao 36 drama za koje se smatra da su u cjelini njegove. Osam Sekspirovih istorijskih drama (napisanih od 1590. do 1600) obuhvataju period engleske istorije od Ricarda II do Ricarda III. U istom, pocetnom periodu Sekspirovog stvaralastva nastale su i njegove rane tragedije (Titus Andronikus, Romeo i Julija), kao i mnoge rane komedije od kojih su najpoznatije San ljetnje noci i Mletacki trgovac. Od 1600-1606.god. Sekspir je napisao svoje najpoznatije tragedije (Julije Cezar, Hamlet, Otelo, Magbet, Kralj Lir) i komedije (Kako vam drago i Bogojavljenska noc). Od djela stvorenih u posljednjem periodu (1606-1613) najpoznatije su ljubavna tragedija Antonije i Kleopatra i tragikomedije Zimska bajka i Bura.
Nazad na vrh Ići dole
besherat

avatar

Ženski
Broj poruka : 5036
Datum upisa : 18.03.2009

PočaljiNaslov: Re: " ROMEO I JULIJA" WILLIAM SHAKESPERAE   18/11/2009, 11:19 pm

Uvod u djelo

Nema ni jednog Sekspirovog djela u kojem se ljubav ne pojavljuje: bilo kao zahvalna tema razgovora, pokretacka snaga likova ili, najcesce, kao preporodilacko osjecanje koje vraca radost prvog vidjenja ljepote u svijetu. U ogromnoj vecini Sekspirovih djela tuga ili radost zaljubljenika vracaju njegove tragicne usamljenike u nas svijet, a nas priblizuju njima. Za razliku od brojnih komedija u kojima ljubavnici uvijek imaju svoj kutak gdje im niko ne smeta, Romeo i Julija su okruzeni svijetom svakodnevice i ugrozeni silama mrznje. Nad poezijom njihove ljubavi nadnio se mac proznih sila onih od kojih zavise. Otud nam se i tema ovog djela predstavlja gotovo kao sudski slucaj: Romeo i Julija protiv Verone; ili djeca u ljubavi protiv roditelja u mrznji; mladi protiv starih koji su zaboravili na mladost i protiv onih mladih koji nece za nju da znaju... Ukratko, rijec je o sukobu izmedju velike i idealne ljubavi sa malim i stvarnim svijetom.


Susret Romea i Julije

Cim se Romeo i Julija sretnu imacemo priliku da vidimo kako izgleda - sjaj vatre - u poredjenju sa - parom uzdisaja-. Sjenkom koju baca na tu uvertiru ljubavi, prava ljubav smjesta ocrtava svoje obrise. Ona se radja iz vatre Romeovih i Julijinih podsticanja, postajuci nesto stvarno zahvaljujuci njima. Od prvog trenutka to je cin ljubavi a ne filozofija ljubavi, upravo po tome sto se svaka njihova rijec i misao ne zavrsava u sebi i u trenutku kada je izgovorena. Ljepsa i veca, ona se vraca sa druge strane. Kada na obali ugleda Juliju, kada jos ne znajuci ko je ona pridje i uzme je za ruku, Romeo kaze:

Ako mi tu svetu ikonu skrnavi
nedostojna ruka, ja cu rado znati
da otkajem; kao poklonici pravi
usne ce poljupcem gresni dodir sprati.


Ako je Julija sveta ikona, ko je onda Romeo? Pa to vec kaze i samo ime: na italijasnkom romeo znaci hodocasnik. Julija ce ga odmah nazvati hadzijom dobrim, ali ne samo zbog igre rijeci vec i zbog igre osjecanja koja se radjaju. Julija kaze Romeu da poljubac nije potreban jer vec i dodir rukom kazuje isto. Nacinom na koji odbija, ona ga, ustvari, ohrabruje u onom najkriticnijem pocetnom trenu. Shvatajuci taj jezik kao vrstan knjizevni kriticar, Romeo ce se odmah odvaziti i zamoliti za poljubac. Kao hodocasnik, Romeo se pred ikonom moli. A ikona? Julija to zna:
Ikona cuti i kao uslisava.
Tim je sve svrseno. Romeo je poljubi prvi put, pa da bi vratio grijeh koji je ostavio na njenim usnama, ljubi je ponovo. Takav je Romeov i Julijin prvi i odmah poslije njega drugi poljubac. Takva je i njihova ljubav.



Ljubav

Ljubav Romea i Julije je velika, prava, romanticna ljubav koja ne zna za granice ni kompromise. Po onome kako nam Sekspir predstavlja Veronu i njene zitelje, to istovremeno znaci da tako nesto nije od ovoga svijeta ni po njegovoj mjeri. Romeova i Julijina ljubav je prevelika da ne bi bila tragicna. Otac Lavrentije, zastitnik ljubavnika i njihov najbolji prijatelj, zna to i zbog toga bi htio da stisa bujicu Romeove strasti. On moli Romea da voli umjereno jer tako cini ljubav koja dugo traje. Na manje produhovljen, ali na prostosrdacan nacin, i Julijina dadilja pokusava da ih urazumi. Otac Lavrentije je najblizi ljubavnicima i najvise u stanju da saosjeca sa njima. Kada bere svoje trave, on i sam o prirodi govori jezikom culne ljubavi:

Zemlja je i grob i ta majka rodna
prirode; taj grob je i utoba plodna:
raznovrsnu djecu te utrobe svoje
prirodine grudi bez prestanka doje.

Ali ljubav je tu opisana u svom krajnjem ishodu a ne u buri pocetka, kroz koju prolaze Romeo i Julija. Svijet bez ljubavi za kakvu znaju samo Romeo i Julija- osvijetljen i ophrvljen njihovim zarom- predstavljen je kao polumrtav, bez pravog poleta i razloga postojanja, koji jedino jaka osjecanja mogu dati. Ako osjecanja u tom svijetu i ima, ona su ili mala ili mutna kao zuc mrznje i zavisti koji jedino znaju za psovku i mac.



Tragican kraj

U ovom djelu Sekspir je razdvojio svoje junake od njihovog svijeta. Oni se tek djelimicno i usljed nesrecnog slucaja ukrstaju. Dok su razdvojeni, tragedije nema. Cim se sretnu, nesreca je neizbjezna. A takvim postupkom nam Sekspir ne zamagljuje srediste vec ga samo sasvim jasno pomjera na drugo mjesto, u namjeri da pokaze koliko je svako idealno stremljenje nespojivo sa silama koje pokrecu sve svakodnevice. Idealno i realno, u covjeku i svijetu, ovdje idu svako svojim putem da bi se na kraju neminovno sukobili.
Smrt je, tako reci, spasila ljubavnike da se suoce sa vremenom koje svaki zar rashladjuje. U isti mah, sa pravom bi se mogli upitati: zar bi to bila idealna ljubav kada bi ljubavnici mogli zivjeti jedno bez drugog? Naravno da ne bi. Romeovo i Julijino samoubistvo je, ustvari, posljednji i vrhunski izraz njihove ljubavi. Da bi ostala ono sto jeste i bila vise od toga, njihova ljubav mora prestati da postoji u svom zemaljskom vidu. Medjutim, iza njihovog odlaska ostaje jedno osjecanje i jedno saznanje. Posmatrajuci tuzni prizor roditelja nad mrtvim tijelima svoje djece, knez na kraju kaze:

Sumoran mir jutro donosi nam ovo,
sunce od tuge ne moze da sine.

Iza Romea i Julije je ostalo osjecanje praznine i saznanje da zivot koji ne lici na njihov nije zivot. A tim nam Sekspir ipak nesto sasvim odredjeno kaze. Ideali mozda nisu stvari po mjeri ovog svijeta, ali svijet bez njih ne vrijedi ni pisljiva boba. Da bi se mogli i dalje voljeti, Romeo i Julija moraju da umru. A da bi mogla zivjeti- sto znaci bar nesto malo poprimiti od njihovog zivotnog sjaja- Verona mora da se mijenja. U prekasnom casu pomirenja, to osjecaju njihovi ocevi pruzajuci ruku jedan drugome.
Nazad na vrh Ići dole
besherat

avatar

Ženski
Broj poruka : 5036
Datum upisa : 18.03.2009

PočaljiNaslov: Re: " ROMEO I JULIJA" WILLIAM SHAKESPERAE   18/11/2009, 11:20 pm

Da Šekspir nije napisao dramu o Romeu i Juliji, u našoj biblioteci bila bi velika praznina, a Verona bi bila običan mali italijanski grad. Međutim, zahvaljujući besmrtnim ljubavnicima, ovo mesto je poznato širom sveta.

U starom delu Verone nalazi se Via Kapeljo i balkon na kojem se najpoznatiji ljubavni par na svetu zakleo na večnu ljubav. Nije potrebno dugo tragati za Julijinom kućom: reka posetilaca ponese vas kroz uske ulice, pored starih zidova na kojima su iscrtana srca i ispisane ljubavne zakletve.



U dvorištu kuće stoji Julija izlivena u bronzi sa grudima kao od zlata. To je rezultat hiljade dodira, jer kažu da će onaj ko dodirne njene grudi imati sreće u ljubavi. Osim toga, Julija je zatrpana poštom: svake godine iz celog sveta stigne više od 5.000 pisama. Svi ti ljudi od 14 do 93 godine koji pišu Juliji imaju nešto zajedničko - ljubavne jade - i svi oni pitaju za savet devojku koja već više od 400 godina predstavlja otelotvorenje strasti. Ona je bezuslovno volela svog Romea, kao i on nju, iako su njihove porodice bile zavađene i bila je spremna da umre za tu ljubav.

Neki lično ubacuju u sanduče pismo adresirano na Juliju ili ga stavljaju na njen sarkofag, ali dovoljno je da na koverti piše „Julija, Verona, Italija“ i pismo će iz bilo kog dela sveta stići na pravu adresu. U Via Galilei broj 3, u stambenom delu Verone, sedi u velikoj sobi osam žena: to su Julijine predstavnice. Po stolu prepunom pisama iz skoro svih zemalja sveta šeta mačak Romeo koji je dolutao pre nekoliko godina. On, naravno, uživa posebne privilegije, ali ne ometa devojke iz „Julijinog kluba“ da obavljaju svoj posao. One nastavljaju tradiciju koja je počela 1935. godine kada je jedan očajni Englez tražio savet od Julije. Ubrzo su na njenom grobu počela da se gomilaju pisma dok se Etore Solimani, tadašnji grobar Verone, nije konačno sažalio i počeo da šalje odgovore. Četrdeset godina kasnije je Đulio Tomasia, direktor fabrike čokolade, osnovao „Julijin klub“ i on je sada počasni predsednik. „Da bi se odgovorilo na more pisama potrebna je dobra organizacija“, kaže ovaj sedamdesetogodišnjak. Sve devojke, koje govore po nekoliko jezika, rade besplatno, takoreći u službi ljubavi.
Nazad na vrh Ići dole
besherat

avatar

Ženski
Broj poruka : 5036
Datum upisa : 18.03.2009

PočaljiNaslov: Re: " ROMEO I JULIJA" WILLIAM SHAKESPERAE   18/11/2009, 11:21 pm

Likovi

ESKALUS, veronski knez
PARIS, mladi plemic, knezev rodjak
GROF MONTAGI, starjesine dveju zavadjenih kuca
GROF KAPULET, - II -
GROFICA MONTAGI, Montagijeva supruga
GROFICA KAPULET, Kapuletova supruga
JULIJA, Kapuletova kci
JULIJINA DADILJA
STARAC, Kapuletov rodjak
ROMEO, Montagijev sin
MERKUCIO, knezev rodjak i Romeov prijatelj
BENVOLIO, Montagijev sinovac i Romeov prijatelj
TIBALT, bratanac gospodje Kapulet
MONAH LAVRENTIJE, franjevac
MONAH JOVAN, franjevac
VALTAZAR, Romeov sluga
SAMSON, Kapuletov sluga
GREGORIO, Kapuletov sluga
PETAR, sluga Julijine dadilje
AVRAM, Montagijev sluga
APOTEKAR
TRI MUZICARA
PARISOV PAZ, JOS JEDAN PAZ, CASNIK
Gradjani, rodbina obeju kuca, maske, cuvari, strazari, sluge i pratioci, hor
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

avatar

Ženski
Broj poruka : 59564
Godina : 40
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

PočaljiNaslov: Re: " ROMEO I JULIJA" WILLIAM SHAKESPERAE   4/9/2010, 6:12 pm

Kratak
sadržaj

Uvod:Već u uvodu možemo shvatiti kako su dvije ugledne
obitelji : Montecchi i Capuletti u svađi. Tako na glavnom veronskom trgu
izbija svađa koja završava upozorenjem kneza Escala. Naslućujemo da je
Romeo zaljubljen u Rosalinu, djevojku iz roda Capulettija.

Početak:
Glava obitelji Capuletti organizira zabavu, a Romeova ljubav prema
Rosalini navede ga da dođe na zabavu.

Zaplet: Na zabavi Romeo
susreće Juliju. Između njih se rodi ljubav, čista i iskrena, bez
ograničenja koje nameće mržnja između njihovih obitelji. Romeo tek tada
shvaća pravi smisao života.Romeo i Julija se tajno vjenčaju

Vrhunac:
U jednoj svađi, Tibaldo, Capulettijev sinovac, ubija Mercuzia, Romeovog
prijatelja. Želeći osvetiti smrt svog dobrog prijatelja, Romeo ubija
Tibalda. Zatim mora pobjeći, jer uskoro dolazi knez. Preneražen
prizorom, knez osuđuje Romea na progonstvo u Mantovu, ali njegovi
osjećaji prema Juliji priječe ga u tome i on se skriva kod franjevca
Lorenza.

Rasplet: Otac i majka žele Juliju udati za Parisa,
uglednog, mladog i bogatog plemića. Zbog vječne ljubavi na koju se
zavjetovala udajom za Romea, ona radije izabere smrt nego udaju za
Parisa. Fratar Lorenzo, želeći spriječiti tragediju, daje Juliji napitak
koji bi je trebao uspavati, a šalje poruku Romeu da je ona zapravo
živa. Nažalost, glasnik ne dospijeva na vrijeme reći Romeu istinu. On
odlazi u grobnicu Capulettija i misleći da mu život bez Julije više nema
smisla, ispije otrov i umire. Neposredno nakon toga Julija se budi i
vidjevši da joj se muž ubio zbog tuge uzima bodež i oduzima sebi život.

Kraj:
Nakon tragedije u grobnicu dolaze ostali članovi obiju obitelji. Nad
mrtvim tijelima njihove djece oni se mire jer shvaćaju da je uzrok tome
nerazumna mržnja koja je nametnula granice istinskoj i čistoj ljubavi i
time donijela svima golemu nesreću.

Sociološka i psihološka
karakterizacija glavnih likova Romeo je mladić iz ugledne i bogate
veronske obitelji Montecchi. On je na neki način žrtva sukoba dviju
veronskih obitelji, jer su i Rosalina i Julija iz obitelji Capuletti.
Nerazumnu mržnju pobjeđuje njegova beskrajna ljubav i odanost Juliji.

“Zublja
sama
Nek od nje uči sjati. Djeva ta
Na crnom plaštu mrkle noći
sja
Ko alem kam na uhu crne žene –
I nije vrijedan svijet krasote
njene.
Uz druge djeve kao snježna, čista
Golubica u jatu vrana
blista.
Kad ples se svrši, ja ću je potražit
I uz nju blagu divlju
ćud ću razblažit.
Sad vidim da je to mi prva ljubav
Jer ne vidjeh
još cvijetak tako ubav.”, citat, str.74

Romeo shvaća da je sreo
sudbinu te je spreman učiniti sve. Za Romea, osim što je smrtno
zaljubljen u Juliju, ne možemo, a ne reći da je poduzetan i hrabar
mladić. Pun je vedrine i mladenačkog zanosa. Nikad mu ne ponestaje
motiva, sve dok postoji veza s Julijom. Bez Julije život mu je poput
pustinje pa zbog toga nepromišljeno oduzme sebi život i izaziva veliku
tragediju.

“Dvije ponajljepše zvijezde na nebu
U nekom poslu
sad odilaze
I mole oči njene neka sjaju
Na njinoj stazi dok se ne
vrate.
Ej, da su njene oči tamo gore,
A zvijezde tu u glavi
njezinoj,
Od sjaja njenih obraza bi zvijezde
Potamnjele ko svijeća
od sunca,
A njezine bi oči na nebu
Obasjale sav svemir takvim
sjajem
Te ptice bi ko obdan zapjevale.”, citat, str. 83


Julija
potječe iz ugledne obitelji Capuletti, a susret s Romeom označit će
njen život. Shvaća kako se zaljubila u neprijatelja, no ljubav je za nju
odviše sveta da bi joj bilo što mogla biti zapreka.

“Iz ljute
mržnje niče ljubav medna!
Ah, prekasno te ja upoznah bijedna
I
nemila je srca mog sudbina
Da mora ljubit mrskog dušmanina!”, citat,
str. 78

Spremna je odreći se svega, pa čak i roditelja i svog
imena da ostane s Romeom.

“Romeo, o Romeo! Zašto si
Romeo? O
zataji oca svog,
Odbaci ime to – il ako ne ćeš,
Prisegni da me
ljubiš, pa ću ja
Poreći da se zovem Capuletti.
ROMEO(za se). Da
slušam još il da odgovorim?
JULIJA.Tek tvoje ime moj je dušmanin
Jer
ti si ti i bez tog imena.
“Montecchi” nije niti ruka niti nnga
Niti
lice niti trup ni drugo ništa
Što pripada muškarcu. Drugo ime
Na
sebe uzmi – ime nije ništa!
Što nazivljemo ružom, slatko bi
Mirisalo
i s drugim imenom.
Baš tako bi Romeo, da i nije
Romeo, svu milinu
svoju divnu
Sačuvao i bez tog imena.
Romeo moj, odbaci svoje ime
Jer
ono nije dio bića tvog,
I mjesto njega uzmi mene svu!”, citat, str.
84


Tema
Sjajna, čudesna, neiscrpna, duboka i veličanstvena
ljubav dvoje mladih koja je kao da kroz cijelu priču strmoglavo ide ka
propasti i zloj kobi. To je ljubav koja probija hladne zidine dvaju
svjetova, ljubav koja istovremeno spaja i razdvaja.

Ideja
Ljubav
je temelj na kojem se gradi život, ali nažalost i polaže kao žrtva
besmislenim ljudskim slabostima. U romanu o Romeu i Juliji ovo je na
prvi pogled tragedija koja se nepotrebno desi. To je konac ogromne i
bogate ljubavi i početak najveće tragedije koja može zadesiti roditelje.
Ona je sama po sebi besmislena, ali je na neki način bila nužna da se
nadvladaju ljudske slabosti. Ne kaže se uzaludno da ljubav pobjeđuje
mržnju.

Metaforičnost: Metaforičnost u ovom romanu uočava se u
monolozima glavnih likova, a izražena je u prvim razgovorima između
Romea i Julije.

“ROMEO.Tko nije nikad osjetio rana
I
brazgotini taj se podsmijeva –
Al tiho! Kakva svjetlost prodire
Kroz
onaj prozor tamo? To je istok,
A Julija je sunce. – Sunašce,
Izađi
sada i udavi mjesec,
Što zavidan je, smućen već i blijed
Od
bijesa što si ljepše ti od njega,
A služiš njemu. Zato nemoj njemu
Da
služiš više kad je zavidan.
Livreja mu je vestalska zelena
I
bijela, kakvu tek budale nose –
Odbaci je –“, citat, str.82

2)”A
bujna glazba tvog jezika
Nek objavi svu sreću naših duša
Što daje
nam je ovaj susret mili.”, citat, str.108

Najzanimljvije u
romanu:
su dijelovi u romanu su prvi susret između Romea i Julije, te
borba u kojoj Tibaldo i Mercuzio pogibaju.
Susret Romea i Julije
zanimljiv je jer označava bit ovog romana, ljubav. Njihova je ljubav kao
svjetlo u beskraju mraka i mržnje, izuzetna, savršena i jedinstvena.
Ona je više od obične ljubavi, više od smrti i od samog života, zato je
ovaj dio značajan.
Borba između Tibalda i Mercuzija također je jedan
zanimljivi dio. U njemu poginu nevini mladi ljudi i taj dio označava
početak ove čitave tragedije i sudbonosnih događaja. Treba spomenuti da
je zapravo uzrok tragedije prije svega mržnja između dviju obitelji, ali
istovremeno razlog je i ljubav, gotovo nerazumna, snažna, plamteća
ljubav koja se, prema priči, dogodi u svega nekoliko dana. Možda bi u
nekim drugačijim okolnostima tijek ovih događaja krenuo prema sretnijem
kraju.

“LORENZO. E, takva divlja naslada imade
I divlji kraj –
u slavlju svome gine,
Baš ko barut, kad se s vatrom združi,
U
isti tren se s njom i raspline.
I najslađi se med nam gadit stane
Kad
okus mu je najugodniji
Jer jedući uništavamo tek –
Pa zato budi
umjeren u milju,
Jer naglost ko i tromost kasni k cilju. – “, citat,
str.107

“LORENZO. Ne – pasti može tko bez glave juri.”, citat,
str.95

Dojam o knjizi Kad sam dobio knjigu, mislio sam da je to
priča o kojoj se već sve zna. Zatim sam je počeo čitati i tako, stranicu
po stranicu, shvatio sam da je ona i sada posebna, tim više što u
vremenu u kojem živimo previše mržnje ima u svijetu oko nas. Ono što tu
knjigu čini posebnom je da od početka naslućujemo nesretan kraj i ta se
slutnja osjeća i u najsretnijim trenucima u priči. U tome je sva ironija
ovog djela. Ova će priča uvijek ponovno oživljavati u svim generacijama
koje osjećau ljubav. Ona će uvijek buditi mladost i uzbuđenje u
čovjekovom srcu.
“Da li je tragedija Romeo i Julija doista istinit
događaj ili nije, neće se valjda nikad pouzdano utvrditi, ali tradicija o
tom živi još i danas te se u Veroni na jednom vrlo romantičnom mjestu
strancima pokazuje neki stari sarkofag, za koji tvrde da je bio lijes
Julije Capulettijeve. Ako Romeo i Julija možda nisu živjeli u Veroni,
živjet će vječno u ovoj tragediji.”

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

http://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

avatar

Ženski
Broj poruka : 59564
Godina : 40
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

PočaljiNaslov: Re: " ROMEO I JULIJA" WILLIAM SHAKESPERAE   27/3/2011, 9:37 pm

Ponešto o autoru:
William Shakespeare (1564-1616) je bio jedan od
najboljih dramaticara i pjesnika Elizabetanske Engleske, i smatra se
jednim od najtalentiranijih pisaca svih vremena. Napisao je 36 drama,
154 soneta i 2 narativne pjesme. Od toga su najpoznatija djela: Kralj
Lear, Otelo, Hamlet, Romeo i Julija, Macbeth.
Karakterizacije likova:
Romeo- mladi sin Montekijev, smmrtno zaljubljen u Juliju, hrabar, pošten i spretan na rapiru
Julija- kci Kapuleta, strasno voli Romea, mlada, pametna, odana
Monteki i Kapulet- starješine daju zavadenih kuca, vrlo tvrdoglavi i “slijepi”
Paris- mladi grof i knežev rodak, koji želi oženiti Juliju
Tibaldo- ratoborni necak gospode Kapulet, stalno traži priliku da zapocme tucu
Monah Lavrentije- franjevac koji pomaže Romeu i Juliji da se vjencaju
Dojkinja- Julijina dojkinja, koja ju savjetuje i pomažu u svemu

Osnovne crte fabule:
Romeo
se na jednoj zabavi upozna s Julijom, te se njih dvoje zaljube. Svoju
ljubav ne smiju otvoreno pokazati, jer su pripadnici smrtno zavadenih
porodica. Zato Romeo dalazi u Julijin vrt kriomice i predlaže joj da se
potajice vjencaju. Julija pristaje, pa Romeo odlazi kod monaha
Lavrentija i dogovara tajno vjencanje. Lavrentije ih vjenca, ali istog
dana Tibaldo napadne Romeovog prijatelja Merkucija i dok ih Romeo
pokušava razdvojiti Tibaldo probode Merkucija. Tibalodo izazove i Romea,
te ga Romeo probode. Buduci da je knez zabranio borbu izmedu obitelji,
pod prijetnjom smrtne kazne, Romeo bježi kod Lavrentija da ga ne bi
uhvatili. Knez ga ipak ne osuduje na smrt nego na prognanstvo. Prije
nego što ode iz grada Romeo proved noc s Julijom i iako mu teško pada
odvajanje od Julije on ipak ode u Mantovu.
Nakon što Romeo odo,
Julija sazna da se mora udati za grofa Parisa ili ce je se otac odreci.
Ona odlazi kod Lavrenitija, a on joj daje uspavljujuce sredstvo, od
kojeg ce izgledati mrtva. Lavrentije pošalje i pismo Romeu da dode po
Juliju u obiteljsku grobnicu. Julija popije otrov i svi misle da je
mrtva. Ali Romeo ne dobija pismo od Lavrentija i ne zna za prijevaru. U
meduvremenu Baltazar, Montekijev sluga, dolazi kod Romea sa viješcu da
je Julija mrtva. Romeo na to ode kod apotekara i kupi pravi otrov i
odlazi u Veronu u grobnicu Kapuleta. U to vrijeme Lavrentije doznaje da
Romeo nije primio pismo, pa uzima željeznu šipku i odlazi na groblje
izvuci Juliju koja bi se uskoro trebala probuditi. Ali Romeo stiže prije
i o dvoboju ubije grofa Parisa koji je došao položiti cvijece na
Julijin grob. Romeo ulazi u grobnicu i misleci da je Julija mrtva ispija
otrov i umire. Tada dolazi i Lavrentije, a Julija se budi. U
meduvremenu je Parisov paž pozvao stražu i Lavrentije želi odvesti
Juliju na sigurno. Ali Julija ne želi poci, a kako se straža sve više
približava Lavrentije bježi ostavljajuci Juliju samu. Julija vidjevši
Romea mrtvog uzme njegov nož i sama sebe probode. Uto ulazi straža i
vidjevši što se desilo pretraži groblje. Nadu Lavrentija koji im sve
ispripovjedi, a Kapulet i Monteki shvate kakvu su glupost ucinili i
pomire se.

Mjesto i vrijeme u dijelu:
Radnja se odvija u Veroni i Mantovi nešto prije Shakespearovog vremena, tj. oko 14. 15.st

Tema djela je nesudena ljubav Romea i Julije.
Ideja djela je dokaz da ljubav uvijek nalazi put, a da se tvrdoglavost ne isplati.

William Shakespeare
ROMEO I JULIJA II verzija


1. KRATAK SADRŽAJ

UVOD:

Vec
u uvodu možemo shvatiti kako su dvije ugledne obitelji : Montecchi i
Capuletti u svadi. Tako na glavnom veronskom trgu izbija svada koja
završava upozorenjem kneza Escala. Naslucujemo da je Romeo zaljubljen u
Rosalinu, djevojku iz roda Capulettija.

POCETAK:

Glava obitelji Capuletti organizira zabavu, a Romeova ljubav prema Rosalini navede ga da dode na zabavu.

ZAPLET :

Na
zabavi Romeo susrece Juliju. Izmedu njih se rodi ljubav, cista i
iskrena, bez ogranicenja koje namece mržnja izmedu njihovih obitelji.
Romeo tek tada shvaca pravi smisao života.Romeo i Julija se tajno
vjencaju

VRHUNAC :

U jednoj svadi, Tibaldo, Capulettijev
sinovac, ubija Mercuzia, Romeovog prijatelja. Želeci osvetiti smrt svog
dobrog prijatelja, Romeo ubija Tibalda. Zatim mora pobjeci, jer uskoro
dolazi knez. Preneražen prizorom, knez osuduje Romea na progonstvo u
Mantovu, ali njegovi osjecaji prema Juliji prijece ga u tome i on se
skriva kod franjevca Lorenza.

RASPLET:

Otac i majka žele
Juliju udati za Parisa, uglednog, mladog i bogatog plemica. Zbog vjecne
ljubavi na koju se zavjetovala udajom za Romea, ona radije izabere smrt
nego udaju za Parisa. Fratar Lorenzo, želeci sprijeciti tragediju, daje
Juliji napitak koji bi je trebao uspavati, a šalje poruku Romeu da je
ona zapravo živa. Nažalost, glasnik ne dospijeva na vrijeme reci Romeu
istinu. On odlazi u grobnicu Capulettija i misleci da mu život bez
Julije više nema smisla, ispije otrov i umire. Neposredno nakon toga
Julija se budi i vidjevši da joj se muž ubio zbog tuge uzima bodež i
oduzima sebi život.

KRAJ:

Nakon tragedije u grobnicu
dolaze ostali clanovi obiju obitelji. Nad mrtvim tijelima njihove djece
oni se mire jer shvacaju da je uzrok tome nerazumna mržnja koja je
nametnula granice istinskoj i cistoj ljubavi i time donijela svima
golemu nesrecu.

2. SOCIOLOŠKA I PSIHOLOŠKA KARAKTERIZACIJA GLAVNIH LIKOVA

Romeo
je mladic iz ugledne i bogate veronske obitelji Montecchi. On je na
neki nacin žrtva sukoba dviju veronskih obitelji, jer su i Rosalina i
Julija iz obitelji Capuletti. Nerazumnu mržnju pobjeduje njegova
beskrajna ljubav i odanost Juliji.

“Zublja sama
Nek od nje uci sjati. Djeva ta
Na crnom plaštu mrkle noci sja
Ko alem kam na uhu crne žene –
I nije vrijedan svijet krasote njene.
Uz druge djeve kao snježna, cista
Golubica u jatu vrana blista.
Kad ples se svrši, ja cu je potražit
I uz nju blagu divlju cud cu razblažit.
Sad vidim da je to mi prva ljubav
Jer ne vidjeh još cvijetak tako ubav.”, citat, str.74

Romeo
shvaca da je sreo sudbinu te je spreman uciniti sve. Za Romea, osim što
je smrtno zaljubljen u Juliju, ne možemo, a ne reci da je poduzetan i
hrabar mladic. Pun je vedrine i mladenackog zanosa. Nikad mu ne
ponestaje motiva, sve dok postoji veza s Julijom. Bez Julije život mu je
poput pustinje pa zbog toga nepromišljeno oduzme sebi život i izaziva
veliku tragediju.

“Dvije ponajljepše zvijezde na nebu
U nekom poslu sad odilaze
I mole oci njene neka sjaju
Na njinoj stazi dok se ne vrate.
Ej, da su njene oci tamo gore,
A zvijezde tu u glavi njezinoj,
Od sjaja njenih obraza bi zvijezde
Potamnjele ko svijeca od sunca,
A njezine bi oci na nebu
Obasjale sav svemir takvim sjajem
Te ptice bi ko obdan zapjevale.”, citat, str. 83


Julija
potjece iz ugledne obitelji Capuletti, a susret s Romeom oznacit ce
njen život. Shvaca kako se zaljubila u neprijatelja, no ljubav je za nju
odviše sveta da bi joj bilo što mogla biti zapreka.

“Iz ljute mržnje nice ljubav medna!
Ah, prekasno te ja upoznah bijedna
I nemila je srca mog sudbina
Da mora ljubit mrskog dušmanina!”, citat, str. 78

Spremna je odreci se svega, pa cak i roditelja i svog imena da ostane s Romeom.

“Romeo, o Romeo! Zašto si
Romeo? O zataji oca svog,
Odbaci ime to – il ako ne ceš,
Prisegni da me ljubiš, pa cu ja
Poreci da se zovem Capuletti.
ROMEO(za se). Da slušam još il da odgovorim?
JULIJA.Tek tvoje ime moj je dušmanin
Jer ti si ti i bez tog imena.
“Montecchi” nije niti ruka niti nnga
Niti lice niti trup ni drugo ništa
Što pripada muškarcu. Drugo ime
Na sebe uzmi – ime nije ništa!
Što nazivljemo ružom, slatko bi
Mirisalo i s drugim imenom.
Baš tako bi Romeo, da i nije
Romeo, svu milinu svoju divnu
Sacuvao i bez tog imena.
Romeo moj, odbaci svoje ime
Jer ono nije dio bica tvog,
I mjesto njega uzmi mene svu!”, citat, str. 84

3. TEMA

Sjajna,
cudesna, neiscrpna, duboka i velicanstvena ljubav dvoje mladih koja je
kao da kroz cijelu pricu strmoglavo ide ka propasti i zloj kobi. To je
ljubav koja probija hladne zidine dvaju svjetova, ljubav koja
istovremeno spaja i razdvaja.

4. IDEJA

Ljubav je temelj na
kojem se gradi život, ali nažalost i polaže kao žrtva besmislenim
ljudskim slabostima. U romanu o Romeu i Juliji ovo je na prvi pogled
tragedija koja se nepotrebno desi. To je konac ogromne i bogate ljubavi i
pocetak najvece tragedije koja može zadesiti roditelje. Ona je sama po
sebi besmislena, ali je na neki nacin bila nužna da se nadvladaju
ljudske slabosti. Ne kaže se uzaludno da ljubav pobjeduje mržnju.

5. METAFORICNOST

Metaforicnost u ovom romanu uocava se u monolozima glavnih likova, a izražena je u prvim razgovorima izmedu Romea i Julije.

1) “ROMEO.Tko nije nikad osjetio rana
I brazgotini taj se podsmijeva –
Al tiho! Kakva svjetlost prodire
Kroz onaj prozor tamo? To je istok,
A Julija je sunce. – Sunašce,
Izadi sada i udavi mjesec,
Što zavidan je, smucen vec i blijed
Od bijesa što si ljepše ti od njega,
A služiš njemu. Zato nemoj njemu
Da služiš više kad je zavidan.
Livreja mu je vestalska zelena
I bijela, kakvu tek budale nose –
Odbaci je –“, citat, str.82

2)”A bujna glazba tvog jezika
Nek objavi svu srecu naših duša
Što daje nam je ovaj susret mili.”, citat, str.108

6. NAJZANIMLJIVIJE U ROMANU

Najzanimljiviji dijelovi u romanu su prvi susret izmedu Romea i Julije, te borba u kojoj Tibaldo i Mercuzio pogibaju.
Susret
Romea i Julije zanimljiv je jer oznacava bit ovog romana, ljubav.
Njihova je ljubav kao svjetlo u beskraju mraka i mržnje, izuzetna,
savršena i jedinstvena. Ona je više od obicne ljubavi, više od smrti i
od samog života, zato je ovaj dio znacajan.
Borba izmedu Tibalda i
Mercuzija takoder je jedan zanimljivi dio. U njemu poginu nevini mladi
ljudi i taj dio oznacava pocetak ove citave tragedije i sudbonosnih
dogadaja. Treba spomenuti da je zapravo uzrok tragedije prije svega
mržnja izmedu dviju obitelji, ali istovremeno razlog je i ljubav, gotovo
nerazumna, snažna, plamteca ljubav koja se, prema prici, dogodi u svega
nekoliko dana. Možda bi u nekim drugacijim okolnostima tijek ovih
dogadaja krenuo prema sretnijem kraju.

“LORENZO. E, takva divlja naslada imade
I divlji kraj – u slavlju svome gine,
Baš ko barut, kad se s vatrom združi,
U isti tren se s njom i raspline.
I najsladi se med nam gadit stane
Kad okus mu je najugodniji
Jer jeduci uništavamo tek –
Pa zato budi umjeren u milju,
Jer naglost ko i tromost kasni k cilju. – “, citat, str.107

“LORENZO. Ne – pasti može tko bez glave juri.”, citat, str.95

8.DOJAM O KNJIZI

Kad
sam dobio knjigu, mislio sam da je to prica o kojoj se vec sve zna.
Zatim sam je poceo citati i tako, stranicu po stranicu, shvatio sam da
je ona i sada posebna, tim više što u vremenu u kojem živimo previše
mržnje ima u svijetu oko nas. Ono što tu knjigu cini posebnom je da od
pocetka naslucujemo nesretan kraj i ta se slutnja osjeca i u
najsretnijim trenucima u prici. U tome je sva ironija ovog djela. Ova ce
prica uvijek ponovno oživljavati u svim generacijama koje osjecau
ljubav. Ona ce uvijek buditi mladost i uzbudenje u covjekovom srcu.
“Da
li je tragedija Romeo i Julija doista istinit dogadaj ili nije, nece se
valjda nikad pouzdano utvrditi, ali tradicija o tom živi još i danas te
se u Veroni na jednom vrlo romanticnom mjestu strancima pokazuje neki
stari sarkofag, za koji tvrde da je bio lijes Julije Capulettijeve. Ako
Romeo i Julija možda nisu živjeli u Veroni, živjet ce vjecno u ovoj
tragediji.”, citat, str.35

O ljubavi i mržnji u drami Romeo i Julija

Sjajem svojim ljubav ume da zabljesne i osvetli najveću tamu, postoji kao zračak nade u navali beznađa.
Dve kuće istog ugleda u toj
lepoj Veroni, gde se radnja zbiva,
iz drevne mržnje počinju nov boj,
te građanska ruka građansku krv liva.

Nesrećne utrobe tih neprijatelja
rodiše kobno zaljubljenih dvoje,
koji sahraniše mržnju roditelja
samo preko bolne, tužne smrti svoje.

Ovim
stihovima velikan svetskog pesništva započeo je svoju dramu Romeo i
Julija. Vreme tačnog nastanka drame nije utvrđeno, ali se veruje da ju
je Šekspir napisao sredinom devedesteih godina XVI veka.
Idealna ljubav traje do groba. Idealna mržnja, takođe.
Romeo
i Julija smatraju se najvećom ljubavnom tragedijom, mada je ovaj
Šekspirov komad, uglavnom, posvećen mržnji. Jedini koji se u ovoj
tragediji vole jesu Romeo i Julija, dok se svi ostali mrze: njihovi
roditelji, rođaci i prijatelji. Monteki i Kapuleti.
Verona, mesto u
kome se radnja zbiva, je suviše mala i predstavlja svet iskidan od
ličnih interesa i sitnica za razliku od nečeg tako ogromnog i snažnog
kao što je ljubav Romea i Julije. Žiteljima ovog gradića nedostaju
životna snaga i strast za životom. Šekspir upravo pokazuje da svet kome
je jedino pravo i snažno osećanje opijenost Romeovom i Julijinom
ljubavlju i nema pravi razlog postojanja. U svemu tome, teško je
utvrditi gde prestaje ljubav, a gde počinje mržnja. Tako je i građanima
Verone već dosadila tolika mržnja između ove dve porodice. Oni, čak šta
više, podjednako mrze i Monteke i Kapulete.
- Dole Monteki! - viču oni. - Dole Kapuleti!
Međutim,
u lepoj Veroni punoj mržnje, rastu dvoje mladih puni ljubavi. Oni se
prvi put susreću u domu Kapuletih na balu, gde se istovremeno
zaljubljuju ne sluteći kakve posledice će nastati i koju životnu moć ima
njihova ljubav. Romeo prilazi Juliji rečima hodočasnika koji se obraća
ikoni, i za razliku od njegove prošle ljubavi Rozaline, Julija je
stvarna, i pored nje Romeo nema potrebu za tužnim uzidajima. Ona je
jednostavno tu, i bez komplikovanih filozofskih misli. Njihova ljubav
postaje stvarna i velika igra života koja nezaustavljivo hrli u
budućnost, u svaki naredni tren. Iste večeri su se verili i već sledećeg
dana venčali. Samo jednom su se posvadjali, samo jednom pomirili, samo
jednu noć proveli zajedno i sledećeg jutra doživeli bol rastanka. Iz
konstatne dinamike radnje upravo proizilazi utisak da je svaki oblik
njihove ljubavi veći od sebe samog, i da se ne crpi u stvarnosti i
događajima iz prošlosti. Svaki tren koji doživljavaju zajedno je
jedinstven i neponovljiv. I to je bila ljubav koja je činom samoubistva
dostigla vrhunac na zemlji.
Znajući kolika tragičnost leži u svemu, otac Lavrentije je rekao Romeu:
Nagle sreće naglo i završe
I umru u svom trijumfu ko vatra
I barut što se u poljupcu nište.
I
posle svega, Romeo i Julija se susreću ponovo, ali u grobu: Romeo misli
da je Julija mrtva, Julija veruje da je mrtav Romeo. Međutim, do toga
časa, mrtvi su već mnogi njihovi rođaci i prijatelji, koji su se
međusobno ubijali iz mržnje. Romeo i Julija, međutim, ubijaju se iz
ljubavi. Romeo ispija otrov, zbog Julije. Julija se probada nožem, zbog
Romea.
Tada, posmatrajući roditelje nad mrtvim telima svoje dece, jedine posredne i neposredne uzroke tragedije, Knez Veronski kaže:
Sumoran mir jutro donosi na ovo,
Sunce od tuge ne može da sine.
Šekspir
je dobro znao da i preterana ljubav i preterana mržnja znače za čoveka
istu katastrofu. Zato se na samom kraju, dve zavađene strane, dvoje
ljutih neprijatilja mire.

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

http://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

avatar

Ženski
Broj poruka : 59564
Godina : 40
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

PočaljiNaslov: Re: " ROMEO I JULIJA" WILLIAM SHAKESPERAE   2/4/2011, 9:12 pm

Kratak sadržaj

Uvod:Već u uvodu možemo shvatiti
kako su dvije ugledne obitelji : Montecchi i Capuletti u svađi. Tako na
glavnom veronskom trgu izbija svađa koja završava upozorenjem kneza
Escala. Naslućujemo da je Romeo zaljubljen u Rosalinu, djevojku iz roda
Capulettija.

Početak: Glava obitelji Capuletti organizira zabavu, a Romeova ljubav prema Rosalini navede ga da dođe na zabavu.

Zaplet:
Na zabavi Romeo susreće Juliju. Između njih se rodi ljubav, čista i
iskrena, bez ograničenja koje nameće mržnja između njihovih obitelji.
Romeo tek tada shvaća pravi smisao života.Romeo i Julija se tajno
vjenčaju

Vrhunac: U jednoj svađi, Tibaldo, Capulettijev
sinovac, ubija Mercuzia, Romeovog prijatelja. Želeći osvetiti smrt svog
dobrog prijatelja, Romeo ubija Tibalda. Zatim mora pobjeći, jer uskoro
dolazi knez. Preneražen prizorom, knez osuđuje Romea na progonstvo u
Mantovu, ali njegovi osjećaji prema Juliji priječe ga u tome i on se
skriva kod franjevca Lorenza.

Rasplet: Otac i majka žele
Juliju udati za Parisa, uglednog, mladog i bogatog plemića. Zbog vječne
ljubavi na koju se zavjetovala udajom za Romea, ona radije izabere smrt
nego udaju za Parisa. Fratar Lorenzo, želeći spriječiti tragediju, daje
Juliji napitak koji bi je trebao uspavati, a šalje poruku Romeu da je
ona zapravo živa. Nažalost, glasnik ne dospijeva na vrijeme reći Romeu
istinu. On odlazi u grobnicu Capulettija i misleći da mu život bez
Julije više nema smisla, ispije otrov i umire. Neposredno nakon toga
Julija se budi i vidjevši da joj se muž ubio zbog tuge uzima bodež i
oduzima sebi život.

Kraj: Nakon tragedije u grobnicu
dolaze ostali članovi obiju obitelji. Nad mrtvim tijelima njihove djece
oni se mire jer shvaćaju da je uzrok tome nerazumna mržnja koja je
nametnula granice istinskoj i čistoj ljubavi i time donijela svima
golemu nesreću.

Sociološka i psihološka karakterizacija glavnih likova

Romeo je mladić iz ugledne i bogate veronske obitelji Montecchi. On je
na neki način žrtva sukoba dviju veronskih obitelji, jer su i Rosalina i
Julija iz obitelji Capuletti. Nerazumnu mržnju pobjeđuje njegova
beskrajna ljubav i odanost Juliji.

“Zublja sama
Nek od nje uči sjati. Djeva ta
Na crnom plaštu mrkle noći sja
Ko alem kam na uhu crne žene –
I nije vrijedan svijet krasote njene.
Uz druge djeve kao snježna, čista
Golubica u jatu vrana blista.
Kad ples se svrši, ja ću je potražit
I uz nju blagu divlju ćud ću razblažit.
Sad vidim da je to mi prva ljubav
Jer ne vidjeh još cvijetak tako ubav.”, citat, str.74

Romeo
shvaća da je sreo sudbinu te je spreman učiniti sve. Za Romea, osim što
je smrtno zaljubljen u Juliju, ne možemo, a ne reći da je poduzetan i
hrabar mladić. Pun je vedrine i mladenačkog zanosa. Nikad mu ne
ponestaje motiva, sve dok postoji veza s Julijom. Bez Julije život mu je
poput pustinje pa zbog toga nepromišljeno oduzme sebi život i izaziva
veliku tragediju.

“Dvije ponajljepše zvijezde na nebu
U nekom poslu sad odilaze
I mole oči njene neka sjaju
Na njinoj stazi dok se ne vrate.
Ej, da su njene oči tamo gore,
A zvijezde tu u glavi njezinoj,
Od sjaja njenih obraza bi zvijezde
Potamnjele ko svijeća od sunca,
A njezine bi oči na nebu
Obasjale sav svemir takvim sjajem
Te ptice bi ko obdan zapjevale.”, citat, str. 83


Julija
potječe iz ugledne obitelji Capuletti, a susret s Romeom označit će
njen život. Shvaća kako se zaljubila u neprijatelja, no ljubav je za nju
odviše sveta da bi joj bilo što mogla biti zapreka.

“Iz ljute mržnje niče ljubav medna!
Ah, prekasno te ja upoznah bijedna
I nemila je srca mog sudbina
Da mora ljubit mrskog dušmanina!”, citat, str. 78

Spremna je odreći se svega, pa čak i roditelja i svog imena da ostane s Romeom.

“Romeo, o Romeo! Zašto si
Romeo? O zataji oca svog,
Odbaci ime to – il ako ne ćeš,
Prisegni da me ljubiš, pa ću ja
Poreći da se zovem Capuletti.
ROMEO(za se). Da slušam još il da odgovorim?
JULIJA.Tek tvoje ime moj je dušmanin
Jer ti si ti i bez tog imena.
“Montecchi” nije niti ruka niti nnga
Niti lice niti trup ni drugo ništa
Što pripada muškarcu. Drugo ime
Na sebe uzmi – ime nije ništa!
Što nazivljemo ružom, slatko bi
Mirisalo i s drugim imenom.
Baš tako bi Romeo, da i nije
Romeo, svu milinu svoju divnu
Sačuvao i bez tog imena.
Romeo moj, odbaci svoje ime
Jer ono nije dio bića tvog,
I mjesto njega uzmi mene svu!”, citat, str. 84


Tema
Sjajna,
čudesna, neiscrpna, duboka i veličanstvena ljubav dvoje mladih koja je
kao da kroz cijelu priču strmoglavo ide ka propasti i zloj kobi. To je
ljubav koja probija hladne zidine dvaju svjetova, ljubav koja
istovremeno spaja i razdvaja.

Ideja
Ljubav je temelj na
kojem se gradi život, ali nažalost i polaže kao žrtva besmislenim
ljudskim slabostima. U romanu o Romeu i Juliji ovo je na prvi pogled
tragedija koja se nepotrebno desi. To je konac ogromne i bogate ljubavi i
početak najveće tragedije koja može zadesiti roditelje. Ona je sama po
sebi besmislena, ali je na neki način bila nužna da se nadvladaju
ljudske slabosti. Ne kaže se uzaludno da ljubav pobjeđuje mržnju.

Metaforičnost: Metaforičnost u ovom romanu uočava se u monolozima glavnih likova, a izražena je u prvim razgovorima između Romea i Julije.

“ROMEO.Tko nije nikad osjetio rana
I brazgotini taj se podsmijeva –
Al tiho! Kakva svjetlost prodire
Kroz onaj prozor tamo? To je istok,
A Julija je sunce. – Sunašce,
Izađi sada i udavi mjesec,
Što zavidan je, smućen već i blijed
Od bijesa što si ljepše ti od njega,
A služiš njemu. Zato nemoj njemu
Da služiš više kad je zavidan.
Livreja mu je vestalska zelena
I bijela, kakvu tek budale nose –
Odbaci je –“, citat, str.82

2)”A bujna glazba tvog jezika
Nek objavi svu sreću naših duša
Što daje nam je ovaj susret mili.”, citat, str.108

Najzanimljvije u romanu:
su dijelovi u romanu su prvi susret između Romea i Julije, te borba u kojoj Tibaldo i Mercuzio pogibaju.
Susret
Romea i Julije zanimljiv je jer označava bit ovog romana, ljubav.
Njihova je ljubav kao svjetlo u beskraju mraka i mržnje, izuzetna,
savršena i jedinstvena. Ona je više od obične ljubavi, više od smrti i
od samog života, zato je ovaj dio značajan.
Borba između Tibalda i
Mercuzija također je jedan zanimljivi dio. U njemu poginu nevini mladi
ljudi i taj dio označava početak ove čitave tragedije i sudbonosnih
događaja. Treba spomenuti da je zapravo uzrok tragedije prije svega
mržnja između dviju obitelji, ali istovremeno razlog je i ljubav, gotovo
nerazumna, snažna, plamteća ljubav koja se, prema priči, dogodi u svega
nekoliko dana. Možda bi u nekim drugačijim okolnostima tijek ovih
događaja krenuo prema sretnijem kraju.

“LORENZO. E, takva divlja naslada imade
I divlji kraj – u slavlju svome gine,
Baš ko barut, kad se s vatrom združi,
U isti tren se s njom i raspline.
I najslađi se med nam gadit stane
Kad okus mu je najugodniji
Jer jedući uništavamo tek –
Pa zato budi umjeren u milju,
Jer naglost ko i tromost kasni k cilju. – “, citat, str.107

“LORENZO. Ne – pasti može tko bez glave juri.”, citat, str.95

Dojam o knjizi
Kad sam dobio knjigu, mislio sam da je to priča o kojoj se već sve zna.
Zatim sam je počeo čitati i tako, stranicu po stranicu, shvatio sam da
je ona i sada posebna, tim više što u vremenu u kojem živimo previše
mržnje ima u svijetu oko nas. Ono što tu knjigu čini posebnom je da od
početka naslućujemo nesretan kraj i ta se slutnja osjeća i u
najsretnijim trenucima u priči. U tome je sva ironija ovog djela. Ova će
priča uvijek ponovno oživljavati u svim generacijama koje osjećau
ljubav. Ona će uvijek buditi mladost i uzbuđenje u čovjekovom srcu.
“Da
li je tragedija Romeo i Julija doista istinit događaj ili nije, neće se
valjda nikad pouzdano utvrditi, ali tradicija o tom živi još i danas te
se u Veroni na jednom vrlo romantičnom mjestu strancima pokazuje neki
stari sarkofag, za koji tvrde da je bio lijes Julije Capulettijeve. Ako
Romeo i Julija možda nisu živjeli u Veroni, živjet će vječno u ovoj
tragediji.”

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

http://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




PočaljiNaslov: Re: " ROMEO I JULIJA" WILLIAM SHAKESPERAE   

Nazad na vrh Ići dole
 
" ROMEO I JULIJA" WILLIAM SHAKESPERAE
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Strana 1 od 1
 Similar topics
-
» " ROMEO I JULIJA" WILLIAM SHAKESPERAE
» Dalijevi "Božanstveni svetovi" u Beogradu
» Omnibus "Video V. Poezija" (Natalija Ž. Živković) - online
» MILORAD PAVIĆ " HAZARSKI REČNIK "
» J.J.ZMAJ " ĐULIĆI "

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
LJUBAV, SMRT I SNOVI :: Ponešto i za klince - piše se u temama ispod naslovne :: Lektira-
Skoči na: