LJUBAV, SMRT I SNOVI

Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto
 
PrijemČesto Postavljana PitanjaTražiRegistruj sePristupi
LJUBAV, SMRT I SNOVI - Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto
Tema "Za goste i putnike" - otvorena je za komentare virtuelnih putnika. Svi vi koji lutate netom ovde možete ostaviti svoja mišljenja o ovom forumu, postaviti pitanja ili napisati bilo šta.
Svi forumi su dostupni i bez registracionog naloga, ako ste kreativni, ako volite da pišete, dođite, ako ne, čitajte.
Molim one, koji misle da im je nešto ukradeno da se jave u temama koje su otvorene za goste i putnike, te kažu ko, šta i gde je kopirao njihovo.
Rubrika Erotikon je zaključana zbog dece i net manijaka, dozvolu za pristup tražite od administratora foruma !

Delite | 
 

 Branka Bogavac

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
AutorPoruka
besherat

avatar

Ženski
Broj poruka : 5035
Datum upisa : 18.03.2009

PočaljiNaslov: Branka Bogavac   6/7/2009, 10:56 am


Nazad na vrh Ići dole
besherat

avatar

Ženski
Broj poruka : 5035
Datum upisa : 18.03.2009

PočaljiNaslov: Re: Branka Bogavac   6/7/2009, 10:57 am

                          “ RAZGOVORI U PARIZU “ BRANKA BOGAVAC





Knjizevnost je desifrovanje neizrecivog, reci ce lucidni
Ezen Jonesko u svom pariskom razgovoru Branki Bogavac. A intervju je dio, mozda
predvorje, a mozda I kruna necije umjetnosti, bas kao sto je I umjetnost , kako
ce to potvrditi cak nekolicina uvazenih Brankinih sagovornika, dio molitve,
puta prema bozanskom. Zabiljezit ce Branka Bogavac I to sto ce reci Emil Sjoran
: pisanje je beskrajno istrazivanje samog sebe. Nimalo slucajno, Branka Bogavac
ce prilikom razgovora I, cak s nekolicinom svojih sagovornika, iznijeti jedan
licni podatak : Kad sam bila mala, kod nas u Crnoj Gori religija je bila
zabranjena, nije se predavala u skoli. Nalazim da je to veoma bitan podatak o
piscu intervjua koji, eto, na ovaj I ovakav nacin, preko drugih, I mozda
najpozvanijih, u gradu svjetlosti traga za tim svojim zaturenim Bogom. I to iz
razgovora u razgovor. Nimalo slucajno odjevena u crno, kao monahinja.



                                                 
     Iz predgovora Mome Dimica








     Branka Bogavac je rodjena 1937 g. u
Virpazaru na Skadarskom jezeru. Gimnaziju je zavrsila u Beranama, a romansku
grupu jezika na Filoloskom fakultetu u Beogradu 1964 g. Na Sorboni je zavrsila
slavistiku 1968 g. gdje je I magistrirala. Bila je lector za srpsko – hrvatski
jezik na Sorboni I dvadeset godina je bila professor u Jugoslovanskoj dopunskoj
skoli u Parizu.


    Kao publicist vec tri decenije objavljuje
intervjue sa poznatim licnostima iz svijeta likovne umjetnosti I knjizevnosti.
Prevela je pjesme Alena Boskea I Zan – Klod Renara I Mari – Kler Bankar. U
Parizu zivi od 1964 g.


    Do sada je objavila slijedece knjige
razgovora:



Razgovori u Parizu I “




Razgovori u Parizu II “



“ Razgovori u Parizu III “



Razgovori sa Dadom  “( Djuricem )




Slikarstvo kao neracionalna sreca “




Pariski razgovori IV “




Crna Gora u Parizu – razgovori I susreti s crnogorskim umjetnicima “


Poslednji izmenio besherat dana 8/2/2017, 10:45 pm, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
besherat

avatar

Ženski
Broj poruka : 5035
Datum upisa : 18.03.2009

PočaljiNaslov: Re: Branka Bogavac   6/7/2009, 11:00 am

“ RAZGOVORI U PARIZU “:
BRANKA BOGAVAC






HORHE
LUIS BORHES:



Horhe Luis Borhes, za samoga sebe istice da je prije svega
pjesnik.Kaze da ne voli roman kao knjizevni rod.Voli Kafku i htio je da napise price po ugledu na
njega pa tako nastaju djela “Vavilonska
lutrija “
i “Vavilonska biblioteka
“.
On je slijep, iz Argentine je, a ne pise nacionalni roman, sto je inace
karakteristicno za juznoamerikance. Zna dvadesetak jezika i bavi se
prevodjenjem.Cijeni prijateljstvo i mastovite ljude, smatra da je osrednji
pisac, ali odlican citalac.Svoju knjigu koju najvise voli –“Pjescana knjiga “, mirnog stila i jednostavnog rijecnika po
sopstvenom kazivanju.


·
Sta je za vas vjecnost?


·
To
je zbir nasih juce i svih svjesnih ljudskih bica. Vjecnost je proslost za koju
niko ne zna kad je pocela. Ali vjecnost je i sva sadasnjost. Sadasnji trenutak
sve nas sadrzi, i sve gradove, i sve svjetove, i sve prostore.V jecnost je
takodje i buducnost koja jos nije stvorena, ali koja postoji, koja pocinje da
postoji u samom ovom trenutku. Platon kaze da je vrijeme pokretna slika
vjecnosti. Vjecnost nam dozvoljava da zivimo na postupan nacin: sate, noci i
dane, godine.Imamo pamcenje, sadasnja osjecanja, pa onda imamo buducnost, ciji
oblik jos ne znamo, ali je predosjecamo ili se nje plasimo…


Veliki je pacifista, nije nacionalista, voli Oskara Vajlda,
ima teoriju da je Po izmislio kriminalisticki roman zbog cega je bio u svadji
sa Kajoom koji tvrdi da je kriminalisticki roman postojao i prije Poa.





KLOD
SIMON:



Nobelovac.Poceo sa slikarstvom, pa presao na pisanje. Napisao
15 knjiga. “Palata “, “Vjetar “, pripada ljevicarima, voli
Dostojevskog, Cehova,Tolstoja , Prusta,Dzojsa, Balzaka. Posljednji roman je “Georgike “, voli Vivaldija, Baha, Betovena,
Bramsa i Luja Armstronga.


CESLAV
MILOS:



Dobitnik Nobelove nagrade kao pjesnik. Iako je predavao Dostojevskog
na univerzitetu, ne voli ga mnogo, kaze da je bio reakcionar, imperijalista,
covjek dvolican prema samom sebi i prorok.K aze da su “Zli dusi “ prorocansko djelo. “Zarobljeni
um “,
“Car zemlje “.Proglasen je
za politicki sumnjivog, komunistickog agenta i iz Poljske prebjegao u Francusku,
ali je i tu bio proganjan, pa bjezi u Ameriku. Divi se svom zemljaku poljaku Lehu
Valensi i o njemu je napisao jednu pjesmu. Naucio je hebrejski i preveo Bibliju
na poljski jezik.





NATALI
SAROT :



Preteca novog romana.Vrsila analizu romana Dostojevskog i Kafke.Ipak
veci uticaj je pretrpjela od Dzojsa i Prusta.Izmislila je izraz “ tropizmi “ uzet iz biologije ,da bi
opisala unutrasnji osjecaj izazvan spoljnjim svijetom.Izbjegava rijeci sreca i
nesreca i kaze da te izvikane kategorije ne postoje i da je to sve mnogo
kompleksnije.


…” Htjela sam da kazem da rijeci mogu da budu smrtonosne. One
mogu da povrijede neko dijete, da uniste jedno bice, da ga upropaste koliko i
sam cin.Rijec cesto ima vise snage od cina.Dijalog koji lici na obicno
cavrljanje cesto sadrzi skrivene drame…”


Knjiga “Cujete li ih “
za temu ima sukob misljenja generacija u vezi nekog umjetnickog djela, a kao
aktere stavlja oca nasuprot njegove djeca, ali u ovom slucaju su ideje oca
progresivnije.


MILAN
KUNDERA:



Ceski pisac pisao pjesme bavio se muzikom uz oca pijanistu.Gubeci
iluzije napustao je poeziju i posvetio se prozi.N a njega je uticao Kalandrin
slucaj, naime to je nadrealista, njegov zemljak, koji je objesen 1950 g.Po
njemu je roman umjetnost antiideoloska.


…” Napisati roman znaci izmisliti junaka, znaci zivjeti sa
nekim drugim, izaci iz sebe, zivjeti sa junacima koji misle drugacije,
obuhvatiti i suprotstaviti razlicita misljenja, to je smisao romana. Roman je
velika skola tolerancije. Duh romana nije neko propovijedanje istine, nego
neprestano redefinisanje covjeka kao problema.Treba dati stvarnosti empirijsku
dimenziju da bismo je ucinili sto realnijom.To je smisao estetskog naslijedja
od Kafke.Treba stvoriti autonomni svijet u kome je susret vjerovatnog i
nevjerovatnog sasvim prirodan.Ispricati jedan zivot znaci povecati svoje
mogucnosti, svoju sposobnost kreacije i upitati se: sta je covjek, sta moze da
izmisli i ucini? Roman treba da pokaze zivot kompleksnijim nego sto ga mi
vidimo.On upravo i pokazuje kompleksnost stvari i ljudi.”


Na pitanje sto u
knjigama cesto koristi erotske metafore kaze:



“Od pocetka mislim, to su opsesije zahvaljujuci kojima
pocinjemo da pisemo.Cinjenica da je seksualnost ogledalo citavog zivota uzevsi
tu cak i ljepotu, a da je s druge strane, politika ogledalo cjelokupnog
zivljenja, jeste svakako dominantna ideja koja se moze sresti od prvih mojih
proza.To je takodje zelja da se demistifikuju stvari i da se vidi komicna
strana tamo gdje se tradicionalno nikad nije vidjela…”


Poslije govori o politici, totalitarnim sistemima, problemima
u ceskoj kulturi zbog politike.Zakacio se sa Brankom poslije njenog pitanja sto
u romanima lose tretira zene , na sta joj on odgovara, da li bi to pitanje
postavila da se odnosi na muskarca ,nasta ona odgovara da ne bi.


…” Ali Jaromil u knjizi “Zivot
je negdje drugdje “
je mnogo maltretiran. Nijedna zena u mojim romanima
nije gore tretirana od njega i nikog to ne skandalizuje. No, postoji nekakva
konvencija koja zahtijeva da zena bude zasticena.”


Strasno mrzi Ruse i kaze:


“Ne nije tu rijec samo o staljinizmu.Poljaci su upoznali
rusku noc i prije Staljina. Ruska noc ce postojati i poslije Staljina i poslije Breznjeva. Ruska
noc nije noc za Ruse, ona je noc za one koji nisu Rusi.”


Voli Platona i Rablea, Kafku . Ne podnosi Dostojevskog (
valjda zato sto mrzi Ruse ) kaze:


…” Shvatio sam tada da mi je taj ruski svijet, taj svijet
histerije, sa njegovim kultom iracionalnog, s njegovim kultom patnje, s kultom
osjecanja i tamnih dubina, bio sasvim stran.Od toga citanja bio sam do te mjere
bolestan da sam osjetio neodoljivu potrebu da se lijecim antipodom i tako sam
se bacio na Didroa…”





EZEN
JONESKO:



Rumunski dramski pisac, snimani su mu filmovi , pozorisni
komadi i tri baleta.Prica o diktaturi Causeskua, o teatru. …” Ono sto je lijepo
kod Cehova je njegova samilost prema ljudima. Ljudi i zasluzuju samo samilost,
sazaljenje.”


Komad “Zedj i glad”,
naslov iz Biblije , a tumaci da je to zedj za apsolutnim i glad za apsolutnim,
a sve to je nazvao “ povremeno trazenje “ posto mu je to trazenje apsoluta opsesija,
nekad po malo zaboravi na to, pa zato i kaze “ povremeno “.


Vjeruje u Isusa i kaze da bi bez tog vjerovanja umro.K aze i
da ce uvijek biti nesrecan, jer mu treba mnogo. Treba mu apsolut.” Zato sto mi
je tesko da vjerujem i moje je vjerovanje nesavrseno.”


*Vi ste jedan od
demistifikatora ovog vijeka ?



“ Gotovo svi pisci ili jedan dobar dio njih to cine.To je
radio i Balzak sa burzoazijom, i Rembo, to jest demistifikovati – to je
rasclaniti, staviti u pitanje, razjasniti velike mitove ili legla mentalnih
situacija, sto je Rembo odlicno uradio sa
hriscanstvom. Kod mene se to nalazi u “Celavoj pjevacici “, jer postoji parodija govornog jezika, parodija
teatra, dovodjenje u pitanje tog teatra.Nije bilo toliko u pitanju istina
rijeci u koju sam posumnjao, nego to sto te rijeci nisu dozivljavane, i
konstatacija da se manje – vise ne dozivljavaju mozemo nazvati
demistifikacijom.Stavio sam ja u tom komadu u pitanje i kulturu kroz sam jezik:
govori se jedna stvar bilo gdje, u Francuskoj, Americi, u zemljama istoka, a u
stvari radi se druga: jedna mracna vitalnost porice sve sto mislimo ili mislimo
da mislimo i to vodi kritici svake ideologije.Stalno sam govorio da me nije
zanimalo sta misle ljudi, nego sta ih tjera
da misle ono sto misle.To vodi demistifikaciji svake ideologije.


Marksizam je svojim posljedicama ispao djavolska pogreska,
djavolska rabota.Socijalizam je neuspijeh. Neuspijeh je oslobodjenje covjeka
socijalizmom, ali u mojim komadima ima tema jos vaznijih, tema o kojima se ne
govori: ne govori se o ljubavi,ne govori se o osjecanju krivice, ne govori se o
potrebi covjeka da se oslobodi familijarnih stega, moji junaci ne odrazavaju
samo problem covjeka zarobljenog industrijskim drustvom, nego i problemom
covjeka zarobljenog svijetom svih epoha i vremena i drustva. No sto moji komadi pokusavaju da
izraze najdublje jeste zelja – strah od smrti, to je zelja za besmrtnoscu. “


Bavi se i slikanjem.


“ Boje su sada jedini jezik kojim ja mogu jos da govorim i
one mi jos nesto znace.U njima nalazim
ono sto je rijec izgubila. One i jesu rijec, govor, sporazumijevanje, zivot,
ono sto me veze za ostalo, za univerzum.Bojim se da se ne ponavljam sudarivsi
se sa hladnim zidom bez izraza: jer je
ponavljanje smrtno, klise, to jest, nezivot, presusivanje. Tako sam nesto i
napisao i tako osjecam i sada. “


*Koja vrsta afiniteta
vas je vezala za Kafku i Borhesa?



“ Kafkina “Metamorfoza
me je prosto frapirala, mislio sam da je to stvar koja se svima nama moze
dogoditi.A jos strasnije mi se ucinilo to sto sam shvatio da mi svi mozemo da
postanemo cudovista, to jest, da ono sto je u nama monstruozno moze da nas
nadjaca I sve strahote koje nastaju: ratovi, ubistva,kolektivni zlocini,
tiranije, tlacenje, jeste u stvari, dehumanizacija svjetine…


Zamisliti bice jeste sto I stvoriti ga.Literatura je
desifrovanje neizrecivog. Pisati jeste izmisliti jeste zamisliti, to jest
izmisliti I konstruisati, to je masta, ali
zamisliti to je ponovo naci,
ponovo otkriti, ponovo stvoriti, ono sto je bilo, jer ono sto je bilo , bice I
jeste. Pisati jeste otkrivati…”


Ima strah od smrti.


*Vi ste pesimista sto
se tice ljudskog roda?



“ Bojim se da je ljudski rod vec osudjen, jer se ljudi
ubijaju medju sobom, ljudi su zalutali, skrenuli i mislim da je ljudski rod
blizu apokalipse.Onaj prazni govor o kojem sam vec govorio, govor bez smisla i znacenja, bio je moj nacin da
predvidim tragican kraj. “
Nazad na vrh Ići dole
besherat

avatar

Ženski
Broj poruka : 5035
Datum upisa : 18.03.2009

PočaljiNaslov: Re: Branka Bogavac   6/7/2009, 11:02 am

EMIL
SJORAN
: ( RUSOFIL )


Ne dozvoljava medijima da mu se priblize, posebno televiziji, odbija
knjizevne nagrade.O dogadjajima u Evropi
kaze:



…” Postoji istorijski zamor zapada. Toga kod Rusa nema. Moja
teorija da ruski narod nije iscrpljen i da je pred Rusijom buducnost, zato sto
ona nije istrosena kao zapad,ili toliko koliko zapad…zato je i sigurno i
normalno da Rusija dozivi jedan period vazniji od zapadnog. Zapad se polako
gasi, a pred Rusijom je jos istorija.”


…” Neosporno je da balkanski narodi imaju vitalnost, ali je
poraz njihova sudbina, a i to je neka vrsta zivota.T i narodi daju iluziju da
imaju buducnost i mogu da zablistaju i da dozive specificne epohe… Postoje
jezici koji ne odolijevaju, koji ne mogu da se nametnu.To je provincijski jezik
i to je kobno za taj narod.


*Zasto je vazna ruska
religioznost?



“ Jer se Rusija definisala kroz svoju religioznost, to je
bila njena osnova, baza.Ruska religiozna baza je takva da ne moze tako brzo da
nestane.”


*Vi ste odmah shvatili
kud vodi komunizam!



“ Da bila je to prava katastrofa.To je sistem koji
sterilizuje. Kad covjek postaje nereligiozan svojom voljom, to je covjek koji
sebe sterilizuje, to je ta najantipaticnija strana koju uvijek prati pretjerana
i neprijatna oholost.To su tipovi ispunjeni unutrasnjom prazninom. “


*Je li Dostojevski bio
u vlasti demona?



“ Da vise nego drugi, vise nego svi.Dostojevskog znam
odlicno, on je pasija mog zivota. On je svakako najdublji,najcudniji i
najkomplikovaniji pisac.”


*Svih vremena?


“ Svih vremena, ja njega stavljam na celo svih pisaca, sa
ogromnim nedostacima i sa sjajem svetosti.On je najdublje usao u ljudsko bice,
otisao najdalje u istrazivanju covjeka i prisustva zla u njemu.On je
najsnazniji pisac.On je o ljudskom iskustvu kazao najvise. Zato sto je mnogo
patio!Saznanje se stice patnjom, iskustvom, a ne citanjem. Dok poraz u zivotu
povlaci za sobom razmisljanje. Ono sto ne dozivljavamo u sebi, nije tako
duboko.Mozete da procitate na hiljade knjiga, ali je jedno iskustvo, nesreca,
ili bilo sta sto vas dirne, jace. To je prava skola. “


*U “Priznanju i anatemi
“ pisete:” sve dok bude postojao i jedan bog pravi zadatak covjeka nije
obavljen “



“ U toku cijelog mog zivota imao sam antireligiozne reakcije.Dok
sam bio mladji one su bile ekscesivnije.Znaci, sve zavisi od toga kad sam nesto
napisao.To je drskost i provokacija. “


*Zasto je covjek
izmislio religiju?



“ Upravo zbog nesreca. Samo zato sto ide iz muke u muku. Da
bi ih upoznao, da bi ih objasnio, da bi razmisljao o svom bolu, svojim
unutrasnjim iskusenjima.To je ucinilo covjeka onim sto jeste , i to mu je dalo
njegovu unutrasnju dimenziju.”


Vise ne pise i o tome
kaze
:


” Smucilo mi se na taj svijet koji pise, svi pisu, svi
pitaju: “ a kad ce biti slijedeca knjiga ? “ osjetio sam veliko zadovoljstvo da
im odgovorim, “ nikad “.Dosta mi je bilo da kudim i univerzum i boga.”


*Sta je izazvalo vasu
sumnju u Boga?



“ Sve strasne nepravde koje sam vidio u Rumuniji ucinile su
da sebi kazem: ne moze se reci da neki bog bdi nad svijetom.A, zatim, u to
vrijeme sam bio pun kontradikcija kao sto su svi balkanci, jer smo mi
strahovita mjesavina i u svakoj individui postoje po tri, cetiri, pet
razlicitih individua, pa je normalno da se one medju sobom ne slazu. “


*Vi kazete da
filozofija uci da se postave problemi i pitanja, ali da vas ona poslije
prepusta vasoj sudbini jer su njeni odgovori sumnjivi.



“ Filozofija je opasna disciplina, jer radja u vama totalni
prezir prema onima koji su van nje.Ona vas naduvava oholoscu i daje vam
pogresnu predstavu o vama i o svijetu.Treba poznavati filozofiju, ali samo da
biste je prevazisli…ono sto je zaista vazno, to je direktan kontakt sa zivotom,
iskusenjima. Ja stalno ponavljam da sam vise naucio od promasenih ljudi nego iz
bilo koje knjige filozofije ili morala. “


*Znaci vi ne mislite
kao Ruso’ da se covjek rodi dobar, a da ga drustvo iskvari?



“ To je fundamentalna greska, to je sasvim netacno.Pogledajte
samo djecu kako su zla.Ja mislim da treba sa tim da se pomirimo, jer nemamo
izbora.On zna i osjeca da je gori od zivotinje. Dobrota je osjecanje koje mu je
najmanje poznato.N icemu ne sluzi da se kaze da imamo dobrih osjecanja, ona,
istina, postoje, ali u sustini, ne u tolikoj mjeri. Ne treba skrivati stvari
iluzijama. To je vrlo lose i opasno. Bolje je reci istinu djeci nego ih varati
lazima. Jer, covjek zivi u lazi. U nekim vjecitim prevarama. Zato djeca kasnije
dozive razocarenja, jer su o zivotu stvorili drugu, laznu sliku na osnovu
iluzija. “


*Koja su druga
osjecanja karakteristicna za covjeka?



“ Jedno od najvaznijih ljudskih osjecanja je ljubomora,
zavist. Zato se ne treba hvaliti. Ljudi suvise zavide. Oni vise vole sazaljenje
nego neciji uspijeh.Cak ne treba govoriti ni neku istinu o sebi koja vas
istice.Sazaljenje izaziva simpatije, a uspijeh neprijateljstvo.Na svim nivoima
drustva, kod bogatih i kod siromasnih to je jednako.Nesreca nekog prijatelja
vas ne pogadja onoliko koliko to izgleda.Treba se stalno paziti, biti obazriv
da bi covjek prezivio i izbjegao nesrece.Nikada se, znaci, ne treba hvaliti ni
najmanjim uspijehom, cak ni u vrlo rafiniranom drustvu…cim neko napusti
drustvo, odmah postaje meta razgovora. Nije se cak radilo o licnim
stvarima,gdje se neko zamjerio nekom, ne, to je jednostavno ono da covjek mrzi
covjeka.To nisu bili zli ljudi, ali instinkt da umanje drugog su sacuvali kao
neophodnu potrebu. Ja mislim da je covjek uvijek takav. Mozda toga nema kod
monaha. “


*Po vama ispada da je
politicar los covjek i da se politikom moze baviti samo ako je los covjek?



“ To je djelimicno tacno. Jer, moralno cist covjek ne moze da
se bavi politikom. Uostalom, naivan covjek je katastrofa za zemlju.”


*Rekli ste da dobrota
nije stvaralacka, jer nema maste, dok mrznja stvara i podrazava. Zasto je
mrznja pozitivnija od dobrote?



“ Jer je mrznja dinamicnija, ona nas duboko dira, ona stvara
dogadjaje.Mrznja je, nazalost, sastavni dio sustine covjekove.Covjek je
zivotinja osudjena na propast i tu se nista ne moze uciniti. “






Nazad na vrh Ići dole
besherat

avatar

Ženski
Broj poruka : 5035
Datum upisa : 18.03.2009

PočaljiNaslov: Re: Branka Bogavac   6/7/2009, 11:03 am

HORHE
AMADO:



Najpoznatiji brazilski pisac u svijetu.Napisao je oko 30-ak
knjiga velikih tomova. Ne prisustvuje proslavama ni kada su u vezi njega.Sa
zenom proveo 30 g. ziveci nevjencano, jer u Brazilu ne postoji razvod, a oboje
su bili u drugim brakovima.Ne moze da vjeruje da jos negdje postoji
nacionalizam.Kloni se vlasti i kaze da nagrade i vlast kvare covjeka, pa je dva
puta odbijao da bude ambasador u Parizu. Bio je aktivista komunista, kleo se u Staljina
dok nije vidio pravu sliku o njemu.





ANDREJ
MAKIN:



Baba mu je bila bila
francuskinja pa ima ljubav prema toj
zemlji i jeziku.Na knjizi radi dugo, cak i do osam godina. Odrastao je u
Sibiru u Krasnojarsku.


*Kraj knjige u kome
jednom recenicom obuhvatate cio jedan zivot je nesto nevidjeno,izuzetno, da li
ste svjesni koliko je to lijepo?



“ Ja pisem samo kad osjecam da je to lijepo,a puno sebe
cenzurisem, ne bih pisao da nisam svjestan.Pisac ima tu moc da stvori vrijeme,
da ga unisti, da stvara bica prema svom nahodjenju, da transformise stvarnost.On
izmislja trenutke i to znaci biti pjesnik.Televizija uveliko proizvodi kretena,
a literatura je glavni otpor toj kretenizaciji i utociste slobodne misli.Zato
pisac treba da ima neogranicenu vjeru da moze da promjeni svijet. “


*Vi posebno istrazujete
ljudsku dusu?



…”Dusa je nesto sto izmice svemu tome, to je nesto globalno,
nasvodivo, integralno,nesto sto cini da se u vase pamcenje ureze neki dan, ili
neko vece, ne znajuci zasto. Eto, dusa uzima u obzir te male psihicke pokrete,
ona sublimira neke posebne stvari. “


*Vi kazete da su vas
zene uvijek fascinirale i kao materijal za romane.



“ Kao materijal za romane ja vise volim zene od muskaraca,
jer to od mene zahtjeva mnogo veci napor preobrazaja, dakle nesto teze, neku
vrstu izazova. A kad se radi o muskarcu, ja mogu da ga prekopiram za sebe, da
kloniram samog sebe, a kako mi je zivot prilicno haotican, sa padovima i
uzletima, lako je da nadjem u mom zivotu neku sekvencu koja odgovara mom
junaku, dok je sa zenom to teze. Kako je zena delikatnije, intuitivnije,
senzualnije bice nego muskarac, to je ona bogomdana kao materijal za roman. Predodredjena.






PATRIK
BESON:



Majka mu je zagrepcanka, Dara, a otac Rus.


*Znaci li to da ce
religija smiriti narode, ili da cemo se svi poubijati?



“ Jacina vjere se povecava kada strah raste.Kako se bijeda u
svijetu povecava, a uz to je marksizam dozivio krah u zemljama gdje je bio
primjenjen, to ljudi sve teze podnose neizvjesnost i nejasnost.Ljudi hoce da
budu sigurni, da imaju posao, da su voljeni. Ljudi dramatizuju najmanju stvar. I
kad se plase, kad nemaju nista za sta bi se uhvatili, onda se okrecu religiji. Ali,
podvlacim da su najkrvolocniji, najkrvaviji ratovi svih vremena , pa i danas,
bili ratovi u ime religije, zbog religije. Ja vise volim nekog ko ni u sta ne
vjeruje. “


*Zar nije pisanje nacin
da se postigne trajanje, besmrtnost, da se produzi zivot?



“ Ja bih rekao da sama besmrtnost trazi umjetnika da bi
prosla kroz njega. Umjetnici su prije instrument besmrtne stvari, prolaznosti,
a ne oni koji je traze. Prije ce biti da umjetnicko djelo trazi umjetnika, da
umjetnost bira ljude kroz koje ce da se ostvari. Mi smo ugrabljeni. Ja sam pao
u umjetnost poslije “Rata i mira “ i
nikada se vise nisam vratio. “


Razmislja o besmislenoj kratkoci ljudskog zivljenja.





ALEN
BOSKE:



Za njega je pisanje
spas, vrsta lijeka



…” posto su moje rijeci – rijeci drugih ljudi, oni me mogu
citati, razumijeti me, staviti se na moje mjesto. Moji problemi postaju
njihovi. Sta oni traze u mojim recenicama, ni oni ne znaju.Ja nisam moralista u
pravom smislu rijeci i nemam direktnih
poruka. Jednostavno, ja izvlacim iz mojih mora i radosti malo rijeci koje
stavljam na raspolaganje drugima: moja tajna ili moja zbunjenost se prenose i
srecu druge tajne. Meni je sebicno potrebna ta komunikacija, a ne nikako da bih
sluzio kao nekakav primjer drugima. Pisanje je za mene stalno razbistravanje,
ono sto ja osjecam postaje ocevidno za mene tek kad se izrazim rijecima. U prvom
stadijumu mozemo govoriti o potrebi: bez fizickog i unutrasnjeg elana ne moze
biti prave literature. Od toga trenutka moze se govoriti o pozivu koji se
sastoji u tome da se drugima kaze ono sto imamo na dusi, u srcu i na savjesti. U
prozi je osnovno biti pristupacan drugima. U poeziji je rijec o prenosenju tajne koja mora
ostati tajna.


Pokusavam da budem prirodan i ne vodim racuna o poruci. Ne
drzim pridike, ali se staram da kroz moje rijeci pronadjem druge. Ove rijeci
pripdaju i drugima. Sredstva govora i
izraza su ista, otuda i saucesnistvo, bilo u simpatiji, cudjenju ili
antipatiji.


Pamtim utiske, ono sto vidim, sto cujem. Kad se nadjem pred
rijecima one zapovijedaju: to moze da bude na livadi, u moru, u sobi. Dekor je
malo vazan. Kad pisem znam da sam u saglasnosti sa cijelim svijetom: to je
tacno u tom odredjenom trenutku pisanja.


Uvijek sam nezadovoljan knjigom kad izadje: ili sam rekao
mnogo ili nedovoljno…izgleda mi da uvijek ratujem sa mojim knjigama.


U knjizi “Majka
ruskinja “
sam napisao knjigu sa dvostrukom orijentacijom: portret moje
majke i pricu mojih odnosa ljubavi i mrznje prema njoj u toku pola vijeka. Nikada
dovoljno ne poznajemo bica koja su nam bliska i pisati knjigu o njima znaci jos
vise uvecati rastojanje… i ja sam pisuci ovu knjigu, slijedio kaprice svojih
sjecanja, njihovih naleta ili praznina.Nista nisam izmjenio i uljepsao tako da
se pojavljuje ne jedan portret nego svaki put drugi, razlicit, a pamcenje je,
kao i san, jogunasto pa nece hronologiju, kao ni san. I ja sam otkrio da je tu
zaceta cista istina. Vec su mi rekli da sam ja to namjerno izdijelio tako, i
dotjerao. Nista nisam ni dotjerao ni dijelio namjerno, vec samo slijedio san
pamcenja. “


O knjizevnosti kaze:


“ …ja, znaci,imam jedan dug ne znajuci dobro prema kome,
vjerovatno prema sebi. Ja cu se oduziti pisuci: zatvaram se bez sumnje, ali sam
duboko ubijedjen da taj dug kod mene ima oblik zadatka koji treba da izvrsim u
obliku rijeci. U tom osjecanju nema niceg religioznog ili moralnog. Ali bez
njega ja bih bio savrseno nepotreban.


…Stil znaci shvatiti svoj posao ozbiljno, odnosno, shvatiti
ozbiljno citaoca. “


Odusevljen je Kusturicinim filmom “Otac na sluzbenom putu “.Poznaje
Dada Djurica, Velickovica, Ljuba.
Nazad na vrh Ići dole
besherat

avatar

Ženski
Broj poruka : 5035
Datum upisa : 18.03.2009

PočaljiNaslov: Re: Branka Bogavac   6/7/2009, 11:04 am

ELI
VIZEL:



Dobitnik Nobelove nagrade za mir, inace knjizevnik koji kaze
da bi mu trebale godine i godine da sve isprica. Knjiga “Zaboravljeni “ obradjuje problem umiranja proslosti. Ako proslost
vise ne postoji i buducnost je osiromasena. Taj covjek je dozivio ocajanje
najviseg stepena i to prenosi na sina.


“ … Radije cu reci da ne vjerujem kao sto sam nekada
vjerovao. Ali ja ne mogu da zivim bez Boga. Jer, Jevrej u meni i ne moze bez
njega.On je tu da bih se ja svadjao sa njim. I bez boga, bi, naprotiv, bilo
mnogo lakse. Ja protestvujem protiv Boga, jer nikad necu prihvatiti nesrecu,
dolazila ona od Boga ili od ljudi.


…Moj veliki strah je da nase sjecanje ne oslabi i da ga ne
prekrije uzasna stvarnost.


Ludilo u mojim knjigama nije pravo ludilo, kako se ono danas
vidi i zamislja, to nije klinicko ludilo. Ludilo mojih junaka je misticno i ono
me opsjeda. To je ludilo koje priblizava bica umjesto da ih udaljava, pa se
moze reci da je ludilo koje lijeci. To je jedan nacin zivljenja. “





AMOS
OZ:






Poznati izraelski pisac, veliki poklonik mira izmedju Izraela
i Palestine.


“… Sve moje knjige su price o porodicama koje nisu srecne,
jer su najmisterioznije,najparadoksalnije i najinteresantnije mjesto na
svijetu…cinjenice su za mene mnogo manje interesantne od istine, jer su ponekad
veliki i opasni neprijatelji istine.


…Neograniceni broj ljudi i zena koji zive u braku i
bezgranicnost lazi koja je stvarnost tog zivota u braku, price koje roditelji
pricaju djeci, bajke koje roditelji pricaju djeci kojima se nesto skriva, a ne
pokazuje. “


Zaljubljen je u svoj maternji jezik.Favorizuje Cehova do te
mjere da izjavljuje da misli da mu je bio rod rodjeni, jer imaju ista
razmisljanja.


“ Ozenjen sam sa istom zenom vec 44 g i imam prilicno
iskustva sa kompromisom.Zato mislim da je kompromis zivot, jer tamo gdje nema
kompromisa ima fanatizma. Kompromis nije kapitulacija, nego pokusaj da se
sretne druga strana na pola puta. To je za mene politicka filozofija. Ja ne
trazim pravdu, nego zivot, jer zivot je vazniji od pravde. Ja vise volim da
imam polovinu pravde i zivot, nego sto postotnu pravdu i smrt.


…Volim da nazovem jednu pricu o ljubavi simfonijom, jer ona
zaista posjeduje veliku raznovrsnost muzickih instrumenata, ima trenutaka kad
cio orkestar svira, a  ima kada se cuje
samo frula.


…Napisao sam ovu knjigu i zato da bih produbio rastojanje
koje postoji izmedju velikih snova i stvarnosti koja nije mozda toliko velika.Jer,
u mojoj knjizi ima bezbroj lica koja ne zive u stvarnosti koja ih okruzuje, vec
u svojoj masti, u masti bivseg, proslog svijeta koji je nestao zauvijek i u
masti jednog moguceg zivota koji se nece nikada realizovati. “





BLAGA
DIMITROVA:






*Sta je za vas rijec?


“ Rijec je za mene – i nadam se da ce to biti do mog
posljednjeg daha – sadasnji i buduci zivot, jer ona, pored realnosti, stvara
drugu i trecu realnost, unutrasnju realnost, realnost mogucnosti rijeci, onoga
sto je bilo.Rijec sadrzi u sebi zrno proslosti i buducnosti. I postoje takve
mogucnosti,tajni korijeni rijeci koji nam pomazu da otkrijemo sebe. “


Izasla je iz politike, jer nije mogla da govori i slusa
suvoparni jezik, kojim govore politicari.





NIKOLAE
BREBAN:






“Imam dvije, tri
opsesivne teme  koje razvijam do
beskonacnosti. To su:tenzije izmedju muskarca i zene, odnosi izmedju gospodara
i sluge i ucitelja i ucenika. A najnovija moja tema je Don Zuan, kojoj sam
posvetio tri knjige.


… Danas se skoro izgubila umjetnost opisivanja, a cak ni
dobri pisci ne znaju dobro da opisuju…


…Roman sam izucio kod velikih rusa, od njih sam naucio
umjetnost pripovijedanja, pedagogiju pisca. Dar pisca se nalazi u masti.


…To je vrsta hipnoze koja ti pomaze da vidis stvari koje nisi
pretpostavljao da znas, jer  su bile
negdje u dnu tebe i u tom momentu izbijaju na povrsinu i pokatkad te vode. “


O ljubavi kaze da je to
ideologija
. Favorizuje
Dostojevskog i Nicea. Po Niceu duh potice iz racionalnog i iracionalnog
istovremeno.


“U  nasem vijeku je
nastao taj rascijep izmedju duhovnosti i instinkta, izmedju duha i materije. Nice
je htio da ponovo spoji te zone…


Nice je po nacinu misljenja bio Grk, naime on je govorio da
se vrijednosti nalaze na ovom svijetu i da moraju tu da budu.On je taj koji je
konstatovao da je Bog umro. Polemika u vezi sa
hriscanstvom, Hristom i vrijednostima je radikalna. Nice je govorio da
je zivot ovdje i da je sansa smrtnih na zemlji, ovdje.Nice je za mene krajnje
radikalan duh, najradikalniji u ovom vijeku, a vjerovatno, i u slijedecem. To
je paranoican covijek sa sistemom.On je skoro uvijek izmedju paranoicara ideja
i stanja pravog proroka, jer je on bio zaista pravi prorok.On je vec osvojio
ovaj vijek.Kod njega je najizrazitije to ludilo da napadne hriscanstvo, ta luda
hrabrost. “





MARIO
VERGAS LJOSA:



Peruanski pisac.Sta je
za vas knjizevnost?



“ Knjizevnost je veoma bogat kraj, geografski vrlo sirok,
onaj sto ga nazivamo fikcija, odnosno realnost koja je paralelna sa stvarnom,
koju stvaraju pisci svojom mastom, pocev od najskrivenijih zelja, da bi se
branili od stvarne stvarnosti i da bi ispunili svoje iskustvo svijetom i
zivotom.Ja mislim da je polazna tacka knjizevnog poziva uvijek odbacivanje,
neprihvatanje realnog svijeta i zivota koji zivite i nacin ispoljavanja
nezadovoljstva prema zivljenju. Vi zelite nesto drugo. Mozda ne znate jasno sta
hocete, ali vi pisete trazeci, stvarajuci taj drugi zivot za kojim vi zudite,
za koji osjecate tu vrstu potrebe…mislim, da, ako ste u dubokoj harmoniji sa
svijetom i zivotom, vi nemate potrebu da stvarate druge svijetove, ni druge
zivote. Fikcija ne reprodukuje zivot, ona mu protivrijeci tako sto mu oduzima
ono cega je suvise u nasem realnom zivotu, a daje mu ono sto mu fali u
stvarnosti, uspostavljajuci red i logiku tamo gdje je nase iskustvo apsurd i
haos ili, naprotiv, prozimajuci ludilom, misterijom, rizikom ono sto je zdravi
razum, rutina, sigurnost.Sistematska ispravka zivota koju cini fikcija
obavjestava, kao negativ neke fotografije, o ljudskoj istoriji: najbogatije
galerije junastva, strasti, stavova, osramocenosti, manira, ekscesa, finesa,
ljudi su morali da izmisle, jer nisu bili sposobni da ih dozive.Kad smo
uhvaceni u njene carolije, pod sarmom njene mistifikacije, fikcija nas
kompletira, pretvarajuci nas momentalno u zlocinca, blagog sveca, u onog
providnog slaboumnika, na sta nas nase zelje,nas kukavicluk, nasa radoznalost
ili nas protivrijecni duh nagone da budemo, a zatim nas vraca nasem stanju, ali
razlicite, bolje obavijestene o nasoj dubini, ali sve zeljnije himera, sve
buntovnije pred rezignacijom…”


Otac mu je branio da bude pisac, upisao je vojnu skolu i tu
je napisao prvi roman “Grad i psi “
koji su kadeti te skole u dvoristu spalili. Bio je izolovan zbog kritikovanja Fidela
Kastra. Favorizuje Flobera i “Madam Bovari
i kaze da je sam Flober bio toliko obuzet i prozet njome da se
identifikovao do te mjere da je patio zbog njene smrti u romanu i plakao je.


*I  vas predsjednik je diktator, a vi ste ga
ponovo izabrali?



“Narod voli diktatore. Ima nekog mazohizma u tome sto voli da
bude ponizavan, vrijedjan, cak i da strahuje. “
Nazad na vrh Ići dole
meseceva rosa

avatar

Ženski
Broj poruka : 10844
Location : u jutrima koja sanjare...
Datum upisa : 25.08.2010

PočaljiNaslov: Re: Branka Bogavac   20/9/2017, 8:43 pm







Branka Bogavac – Dama velike knjige nade

(Branka Bogavac: „Od beznađa do nade – Razgovori u Parizu“,

Jedan od „junaka“ knjige Branke Bogavac, „Od beznađa do nade“,  kaže: „Pisac je svjedok čovječanstva. On ne može ni da spasi, ni da sudi, ali može da svjedoči, da ostavi ljudski trag, egzistencijalne uslove čovječanstva. Ispod pera pisca ostaje trag“.

Tragovi ispod pera Branke Bogavac su sjajni putokazi i u knjizi sabranih inervjua, naslovljenoj „Od beznađa do nade“. Sama naslovna sintagma, odlično odabrana, pokazuje da je beznađe početna tačka a nada cilj. Da je to tako potvrđuju svi intervjui, njih 31, koji su među koricama ovoga udžbenika. Kažem, udžbenika, jer je i ova knjiga gospođe Bogavac literatura života. I ovdje je autorica Branka Bogavac pokazala: kako se bira sagovornik, postavljaju pitanja i potpitanja, piše uvodnik,... spremno razgovara, osvajaju čitaoci. Knjiga za divljenje! Uzorak i model. Neponovljivo!

I ovom knjigom je Branka Bogavac, kao, uostalom, i knjigom „Razgovori u Parizu“ , pokazala da je mag intervjua, te da se i iz ove knjige mogu naučiti najbolje lekcije iz novinarstva. Nauka i umjetnost su, ovom knjigom, u našim rukama.

Prvo pitanje koje se čitaocu nameće kada pogleda sadržaj knjige  „Od beznađa do nade“ jeste: Kako je Branka Bogavac uspijevala da dođe do svojih sagovornika, jer su to najznačajnije ličnosti našega doba iz nekoliko sfera društvenoga života, različitih jezika i kultura?

To su, pored ostalih, i ovi: Gao Singđijan, Đerđ Konrad, Bela Ahmaduljina, Sergej Paradžanov, Irina Jemeljanova, Danijel Miteran, Jevgenije Borisovič Pasternak, Elena Kadare, Erneso Sabato, Januš Glovacki, Dominik Desanti, Lena Konstante, Adonis, Marija Kodama,  i drugi.

Nakon iščitavanja ove knjige, odgovor je jasan: Branka je vrsan poznavalac različitih jezika i kultura, književnosti, slikarstva, umjetnosti. Ona poznaje i cijeni život. Ovom knjigom nam je približila svoje sagovornike i učinila ih i našim sabesjednicima. Prenijela nam lekcije neprolaznih ljudi.

Zbog ovih, i onih drugih, ova knjiga je i zbornik mudrih misli i izreka. Ovo je mislilo koje će nam pomoći da bolje, lakše i ljepše shvatimo literaturu, književnost, slikarstvo, teatar, istoriju, ljubav,... život. Upućuju nas na to i naslovi iz ove knjige. Evo nekih: Samo je poezija preča od prijatelja, Naše je doba doba seoba i ljudi bez adrese, Niko ne može da pobjegne iz svoje knjige, Borhes nije tražio od religije da mu objasni čudo života,...

Đerđ Konrad, veliki evropski pisac, u razgovoru sa Brankom, veli: „...ako ne pišem, ja ne razumijem svijet. Preko književnog teksta tačnije sagledavam stvari, odnose među ljudima i samoga sebe. Taj je posao istraživanje svog puta. Zamislite put zatrpan snijegom i vi se pitate koji pravac da izaberete. Ako pronađete pravi put, vi osjećate izvjesno zadovoljstvo... Kad bih mogao da izaberem između Boga i literature, izabrao bih literaturu“. Nije jedini!!! Ova Brankina knjiga poziva na dijalog sa literaturom, na stvaranje. Podstiče! Izaberite i vi literaturu! Ona je, uvijek, dobar izbor.

Zato ćemo u ovoj knjizi pročitati: „Pisanje je čudo koje povezuje ljude. Pišući, sve se više približavamo stvarnom stanju stvari. Ako nešto posmatramo, a ne pišemo, to posmatranje je mnogo površnije, pa nam izmakne. A ako pišemo, prodiremo mnogo dublje da bismo saznanjem doprli do suštinskog. Od pisanja bi trebalo napraviti duhovno putovanje“ – kaže nobelovac  G. Sinđijan – Brankin sagovornik.

Branka BogavacKnjiga „Od beznađa do nade“ je Brankino i naše duhovno putovanje. Pored tih puteva je mnogo znakova. Pročitajmo i usvojimo svaki. Na jednom od tih znakova je i mali esej o ljubavi koji potpisuje Gao Sinđijan: „Ljubav je ono najbitnije  -  to je sreća. Ljubav je kratkotrajna, krhka. Ljubav je takođe umjetnost.  Ne treba misliti ako je neko već u braku, ili u zajedničkom životu, da se ljubav smjestila tu zauvijek. Ne, ljubav treba gajiti, njegovati, pothranjivati, jer je ona delikatna. Jedino život i ljubav zaslužuju da se njima oduševljavamo“.

Zaslužuju i Brankine knjige da se njima oduševljavamo. Jer, na svakoj stranici, isprovocirani odličnim pitanjima, njeni sagovornici ostave, podare nam definiciju, recimo, evo jedne -  kako i gdje nastaje jedna pjesma: ...ona nastaje kao „ispunjenje nekakvog diktiranja u pero odozgo. Valjda se radi o nadahnuću. Uvijek čekam neki zvuk koji će me povesti. Potrebno mi je desetak dana usamljenosti, čistog bitisanja, apsolutnog mira. Takoreći djevičanskog, nevinog postojanja“. (Bela Ahmaduljina).

Zahvaljujući Branki Bogavac i njenoj knjizi, čujmo, od Adonisa, arapskog pjesnika svjetskog renomea, šta je to poezija: „Poezija je kultura i iskustvo, prolazak kroz život. Poezija nema svoju zemlju. Pjesnik je oličenje savjesti. Poezija i umjetnost produžavaju egzistenciju... Pjesma je jedna vrsta ljubavi, ljubavi između pjesnika, jezika i svijeta, to je ljubav u troje. Ako ne volimo, ne možemo pisati“. Mozda, Branka Bogavac zbog toga i stvara!

A dobre poezije nema bez žene, svi veliki pjesnici su to dokazali, dokazao je i autor „Ikone“, i sjajni Adonis, jer, veli on: „Žena je enigma. Žena je slavljena ne samo zbog svoje ljepote duha, ona je prije svega jedno tijela koje treba slaviti, jer je tijelo centar života. Žena je takođe ženstvenost svijeta, bez koje ništa ne bi postojalo. Ona je simbol kreacije, inventivnosti, novine, prekršaja, suština koja mijenja i nas same. Suština svijeta je ženstvenost. Žena je zemlja i porijeklo. Dok je čovjek vjetar koji prolazi“. Mali esej kojem ne treba ništa dodati. Upamtimo – Žena!

Veliki Borhes je pokazivao svoju ljubav prema Mariji poklanjajući joj rijetka izdanja knjiga. I Branka Bogavac, po tome liči na Borhesa. Poklanja nam Branka Bogavac  rijetko vrijedne knjige, kao i ovu. Poklanja nama, Crnoj Gori, Boru i Virpazaru, Parizu i Lenjingradu, Veliđu i, kako stoji na početku bratu Dušanu, „novinaru i piscu, vizionaru, vječitom borcu za demokratsku i modernu Jugoslaviju, žrtvi delikta mišljenja osamdesetih godina, koji je zbog toga i kraha jugoslovenskog društva prošao put od opšteg razočaranja do beznađa“. Sestrinski pokazuje svoju ljubav! Otuda i ovaj naslov knjige. Nada je pobijedila. Poklanja ovu knjigu koja nam mora biti uvijek pri ruci da osjetimo novu inspiraciju, uzmemo moto za svoje tekstove, usvojimo razmišljanja drugih.

Iščitavanjem ove knjige upoznaćemo Nobelovce, ljude koji kreiraju svijet umjetnosti, zavirićimo u njihovu dušu koju im je, vrlo vješto, razotkrila Branka.

Ako su sve knjige, kako reče Begbede, „pisane iz želje da budemo voljeni“, onda je želja Branke Bogavac ispunjena! I ovom knjigom!


Dr Draško Došljak


____________________________________________
Tamo gde je ljubav nikad nije mrak...
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




PočaljiNaslov: Re: Branka Bogavac   

Nazad na vrh Ići dole
 
Branka Bogavac
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Strana 1 od 1
 Similar topics
-
» Branka Bogavac
» Milan Kundera
» Branka Zeng
» Branka Katić
» Branka Korac

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
LJUBAV, SMRT I SNOVI :: Složeno na policama- piše se u temama ispod naslovne :: Veliki pisci-
Skoči na: