OTUDJENJE


Otudjim se tako od sebe
od svijeta,
i krenem putem starih pjesama
nekih dragih stihova
onih sto vode misli tuzne
kojima suze ne ostaju duzne.

Otudjim se tako
uz zvuke lagane
rijeci one tanane
sto taknu uspavane nemire
i samocu sjetom ispune
trazeci ruke daleke
da izbrisu suza tragove.

Otudjim se tako
u svoje daljine
i ostajem tu
sve dok se svijeca ne utrne
zvuci sjetni ne zatome.