
LJUBAV, SMRT I SNOVI Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto |
LJUBAV, SMRT I SNOVI - Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto Tema "Za goste i putnike" - otvorena je za komentare virtuelnih putnika. Svi vi koji lutate netom ovde možete ostaviti svoja mišljenja o ovom forumu, postaviti pitanja ili napisati bilo šta. Svi forumi su dostupni i bez registracionog naloga, ako ste kreativni, ako volite da pišete, dođite, ako ne, čitajte. Rubrika Erotikon je zaključana zbog dece i net manijaka, dozvolu za pristup tražite od administratora foruma ! |
| | | " EVGENIJE ONJEGIN " A. S. PUSKIN | |
| | Autor | Poruka |
|---|
besherat

 Broj poruka: 5814 Datum upisa: 18.03.2009
 | Naslov: " EVGENIJE ONJEGIN " A. S. PUSKIN Sre Jul 01 2009, 22:18 | |
| BIOGRAFIJA-ALEKSANDAR SERGEJEVIC PUSKIN
Aleksandar Sergejevic Puskin (1799-1837) potice iz najstarije,ali osiromasene ,plemicko-spahijske porodice Rusije.Majka mu je potomak Abrama Petrovica Hanibala,Abisinca,koga su kao osmogodisnjeg djecaka ugrabili sa africke obale i poklonili caru Petru Velikom.Zahvaljujuci bogatoj ocevoj biblioteci stekao je solidno obrazovanje;od stranih vaspitaca je naucio francuski jezik koji je lako govorio kao i ruski jezik;od stare dadilje je vrlo rano naucio izvorni ruski narodni jezik,koji ce uvesti kasnije,kao pjesnik,u rusku knjizevnost.
Rano je poceo da pise.Vec u prvoj objavljenoj pjesmi"Drugu stihotvorcu"(1814)Puskin ce opredjeliti svoj zivotni put:"I znaj,moja sudbina je odredjena,ja liru biram."
Simpatisao je socijalne pokrete,bio na strani dekabrista,pisao politicke epigrame na racun cara Aleksandra.Prognan je na jug Rusije,na Kavkaz i u Besarabiju gde je proveo cetiri godine.Te godine je posvetio pisanju poema Cigani i Kavkaski zarobljenik i poceo pisati roman u stihu Evgenije Onjegin.Car Nikolaj 1 je pokusao da veze Puskina za dvor postavljanjem za cenzora.Ali to nije moglo da smiri slobodoljubljivog Puskina.Otpusten je iz sluzbe i prognan u Mihajlovsko,selo svojih roditelja.Poslednje godine zivota Puskin ce provesti u Petrogradu.Izgubio je zivot u dvoboju braneci cast svoje zene,1837 godine.
Knjizevno djelo Puskinovo raznovrsno je i bogato.Pisao je lirsku poeziju(rodoljubljivu,anakreontsku,elegicnu,ode,epigrame) poeme,drame,pripovjetke,romane.
Poeme:RUSLAN I LJUDMILA(1820),KAVKASKI ZAROBLJENIK(1820-1821),CIGANI(1824),POLTAVA(1828),KUCICA U KOLOMNI(1830),BRONZANI KONJANIK(1833).
Romani:EVGENIJE ONJEGIN(1823-1831),KAPETANOVA KCI(1836).
Pripovjetke:PRIPOVJETKE BELKINA(1831),PIKOVA DAMA(1833). Drama:BORIS GODUNOV(1825). Puskin ima veliki znacaj kao osnivac ruske nacionalne knjizevnosti:oslobadja rusku knjizevnost klasicistickog podrazavanja evropskih obrazaca i otvara joj puteve samoniklosti,nacionalnog duha,nacionalne sadrzine i ljepote ruskog jezika.
Poslednji izmenio besherat dana Sre Nov 25 2009, 08:15, izmenjeno ukupno 1 puta |
|  | | Tijana
Broj poruka: 2 Datum upisa: 17.09.2009
 | Naslov: Re: " EVGENIJE ONJEGIN " A. S. PUSKIN Uto Nov 24 2009, 23:11 | |
| Najlepši roman koji sam pročitala...još uvek. Ne znam da li je ko gledao film "Onjegin" koji je rađen po romanu? prelep je, preporučila bih svima.
Tatjanino pismo Onjeginu
Pišem vam - šta bih znala bolje? I šta vam više mogu reći? Sad zavisi od vaše volje prezrenje vaše da l' ću steći, al' ako vas moj udes hudi bar malo trone i uzbudi, vi me se nećete odreći.
Da ćutim ja sam prvo htela, i za sramotu mojih jada ne biste znali ni vi sada, bar da se nadam da sam smela da ćete opet k nama doći i da ću ma i retko moći u selu da vas vidim našem, da se veselim glasu vašem, da vam što kažem, pa da zatim o istom mislim i da patim dane i noći duge sama dok ne dodjete opet k nama. Al' osobenjak vi ste, znamo, i teška vam je selska čama, a mi...mi ničim ne blistamo, no iskreno smo radi vama. Što dodjoste u naše selo? U stepi, gde moj život traje, ja ne bih srela vas zacelo i ne bih znala patnja šta je, Smirivši burne osećaje, možda bih jednom (ko će znati?) po srcu našla druga verna i bila bih mu žena smerna, a svojoj deci dobra mati.
Drugi!...A' ne, ja nikom ne bi' na svetu dala srce svoje! Oduvek tako pisano je... Nebo je mene dalo tebi; moj život sav je jemstvo bio da ću te sresti izmedj' ljudi; znam, bog je tebe uputio, moj zaštitnik do groba budi... U snove si mi dolazio, i nevidjen si bio mio, tvoj pogled me je svud proganj'o, u duši davno glas odzvanj'o...
Ne, nije mi se san to snio, jer čim si uš'o, ja sam znala, sva premrla i usplamsala, i rekla: on je ovo bio! Ja tebe često slušah sama; govorio si sa mnom jednom kad prosjaku pomagah bednom i kada blažih molitvama buru i jad u srcu čednom. Zar nisi ti i onog trena, o prividjenje moje drago, promak'o kroz noć kao sena, nad uzglavlje se moje sag'o i šapnuo mi reči nade ljubavi pune i iskrene? Ko si ti? Čuvar duše mlade il' kobni duh što kuša mene? Utišaj sumnje što mene guše. Možda su sve to sanje moje, zablude jedne mlade duše, a sasvim drugo sudjeno je... Nek bude tako! Što da krijem? Milosti tvojoj dajem sebe, pred tobom suze bola lijem i molim zaštitu od tebe... Zamisli: ja sam ovde sama i nikog nema da me shvati, sustajem i moj um se slama, a nemo moje srce pati. Čekam te: nade glas u meni bar pogledom oživi jednim, ili iz teškog sna me preni prekorom gorkim i pravednim. Završih! Da pročitam strepim... Od stida više nemam daha... Al' vaša čast mi jemči lepim i predajem se njoj bez straha... ______________________________________
Pismo Onjegina Tatjani
Znam, razjašnjenje tužne tajne Duboko će vas uvrediti. Kakav će prezir plemeniti Izreći vaše oči sjajne! Šta hoću? S kakvom željom kobnom Otvoriću vam srce svoje? Kakvom će sad veselju zlobnom Povoda dati pismo moje.
Kada je u vašem srcu čednom Nežnosti iskru spazih jednom. Da verujem joj nisam smeo; Navici nisam dao maha, Slobodu praznu nisam hteo Da izgubim pun čudnog straha. Još jedno nas je rastavilo… Nesrećni Lenski tad je pao… Od svega što je srcu milo Srce sam tada otrgao; Nevezan ničim, ja sam zatim Mislio da sloboda može Da nadoknadi sreću: Bože! Kako pogreših, kako patim! Ne, da vas vidjam, da vas pratim. Da svaki osmeh, pogled hvatam Na vašem licu i da patim, Vaš glas da slušam i da shvatim Svom dušom svojom vaše čari I savršenstva od svih veća. Da premirem kraj vas u stvari, I da se gasim… to je sreća!
A ja sam lišen svega toga; Zbog vas ja lutam svetom grubim; Svaki je čas života moga Dragocen, a ja zalud gubim Već ionako teške dane Sudbinom gorkom odbrojane. Moj vek će skoro da se skrati; Al’ da bih bio živ, u svesti, Ja svakog jutra moram znati Da ću vas tokom dana sresti…
Bojim se da se plaše Od moje molbe oči vaše Ko od lukavstva koje kujem… I gnevni prekor ja već čujem. Da znate kako strašno boli Ljubavnom žedji biti moren, U mom srcu koje voli Gušiti nemir strašću stvoren! Ja žudim da kraj vaših nogu Sa suzama i bolom slijem Svu ljubav, molbe, sve što krijem; I sve sto još izreći mogu! A mesto tog, hladnoćom lažnom I reč i pogled ja oružam. Govorim s vama o nevažnom I veseo vam osmeh pružam!...
Da protivim sebi, strasti, Više u moći nije mojoj. Reših: u vašoj ja sam vlasti I predajem se sudbi svojoj.
[/b] |
|  | | | | " EVGENIJE ONJEGIN " A. S. PUSKIN | |
|
Similar topics |  |
|
| | Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| | Ko je trenutno na forumu | Imamo 25 korisnika na forumu: 1 Registrovan, 0 Skrivenih i 24 Gosta :: 2 Provajderi epidaurusNajviše korisnika na forumu ikad bilo je 92 dana Sre Mar 03 2010, 21:28 |
| Flag counter |  |
|
|