LJUBAV, SMRT I SNOVI

Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto
 
PrijemFAQ - Često Postavljana PitanjaTražiRegistruj sePristupi
LJUBAV, SMRT I SNOVI - Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto
Tema "Za goste i putnike" - otvorena je za komentare virtuelnih putnika. Svi vi koji lutate netom ovde možete ostaviti svoja mišljenja o ovom forumu, postaviti pitanja ili napisati bilo šta.
Svi forumi su dostupni i bez registracionog naloga, ako ste kreativni, ako volite da pišete, dođite, ako ne, čitajte.
Molim one, koji misle da im je nešto ukradeno da se jave u temama koje su otvorene za goste i putnike, te kažu ko, šta i gde je kopirao njihovo.
Rubrika Erotikon je zaključana zbog dece i net manijaka, dozvolu za pristup tražite od administratora foruma !

Share | 
 

 Reč gluvog doba noći - by Jana

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
Idi na stranu : Prethodni  1, 2
AutorPoruka
Gost
Gost



PočaljiNaslov: Re: Reč gluvog doba noći - by Jana   13/7/2008, 3:54 pm

DUŠE
U jedno gluho doba noći
obećanja ispraznih,lažnih obožavanja,
iznenada shvatih smisao života,
u besmislenom ,traganja,dugih iščekivanja.
Moj um ne prati moje snove,
Moje srce ne prepoznaje put,
Vodi me stranputicom…
Postojanje mora živjeti,
Dobro je znati svoje mjesto,
U skrovitim sjenama stoljetnih hrastova,
Slušati vjetar kroz krošnje nadanja.
Znajući da poslije stotinu godina ,
Tu ću čekati novo rođenje.
Rodit ću se jednog kišnog dana,
Usred vjetra,
Moje novo rođenje donijet će
Umjesto sivila i dana dugih,
sunce na obzorju
boje purpura,i obasjat će duše,
koje su spremne za seobe nove,
duše što lutaše,besciljno
naći će se u drugom liku,
biće one cvijeće ili ptice na žici,
uglavnom bit će nešto novo,
slobodne od ograda,
ljudskih vidika gluposti,
rastočit će se,pretočiti u
vodu,zrak,vatru i mrak,
postat će bijele sjene…
ne primijećene….
U kapima jutarnje rose.


"Ratnik svjetlosti ima ponekad utisak da, istodobno živi dva života" :sunny:
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



PočaljiNaslov: Re: Reč gluvog doba noći - by Jana   14/7/2008, 11:33 am

Kada sam se registrirala na forum rečeno mi je da pišem pjesme...ja sam naravo prihvatila i na forum stavila pjesme koje sam nekada pisala...ali greškom na tuđu stranicu...zato ih prebacujem na svoju...mali sa zakašmjenjem.
Dugo sam se razmišljala da li da se uključim ili ne...nisam baš neki stihoklepac...ali imam par pjesmica iz srednjoškolskih dana a i kasnije...nadam se da neće biti toliko loše!!!

ŽELIM

Želim kap pretvoriti u kišu.
Kišu pretvoriti u more plavo.
Valove u oblake.
Želim život pretvoriti u sreću.
Tugu u smijeh.
Želim suze pretvoriti u radost.
Ali najviše od svega želim,
da mi dobar bude moj poslednji let!!
______________________________
"Ratnik svjetlosti ima ponekad utisak da, istodobno živi dva života"
:sunny:
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



PočaljiNaslov: Re: Reč gluvog doba noći - by Jana   14/7/2008, 11:43 am

JOŠ JEDNA SA ISTIM NASLOVOM...ŽELIM

Želim letjeti poput ptice,
u oblacima prebivati,
iz oblaka gledati gorske litice
i kišom polja umivati.

Želim dotaknuti svaku zvijezdu
daleko gore u svemiru,
svaku pticu vidjeti da leti ka cilju,
u svemiru vidjeti zvijezde
svjetleće u miru.

Želim pričati sa suncem jarkim,
i sa mjesecom se igrati,
želim svakom planetu,
lijepu uspavanku ispričati.

Želim zemlju formirati,
u obliku srca,koje snažno kuca,
želim svo cvijeće sa svijeta
boje neba,trave,sunca i planeta
pobrati i podjeliti u sva usamljena srca.
_______________________________________
"Ratnik svjetlosti ima ponekad utisak da, istodobno živi dva života"
:sunny:
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



PočaljiNaslov: Re: Reč gluvog doba noći - by Jana   14/7/2008, 11:49 am

LJUBAV

Ljubav,vjera i nada...
čine svijet.
Zbog ljubavi,vjere i nade
i Krist je razapet.

Bol kad osjetiš,
i duša kada strada,
utjeha neka ti bude,
ljubav,vjera i nada.

HOĆU LI IKADA BITI ANĐEO TVOJ?

Bolno je gledati u oči tvoje,
Sad kad znam da nikada
ne mogu biti moje.

Bolno je shvatiti,
da poslije toliko lutanja
ti mi se nećeš vratiti.

Bolno je u novi život poći
I znati da tamo neću
nikoga voljeti moći.

bolno je znati...željeti
a ne moći biti anđeo tvoj,
i rado dati tebi život svoj.

Bolno je htjeti,voljti
poklanjati,sebe davati,
i ranjenim anđeoskim
krilima mahati...
____________________________________
"Ratnik svjetlosti ima ponekad utisak da, istodobno živi dva života"
:sunny:
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



PočaljiNaslov: Re: Reč gluvog doba noći - by Jana   14/7/2008, 12:12 pm

Ovo su te neke pjesme pisane prije dolaska na forum...pisane u nekim spomeniarima nekad...

NOĆAS JE MOJE POSLJEDNJE ZBOGOM

Noćas je opet tmurno sve,
lagana kiša počinje,
odluka moja je bolna
jer zbog toga i nebo plače,
dok drhtavom rukom
posljednju pjesmu ti pišem.

Dugo sam čekala,
ne mogu više...
sve uspomene i tragove
polako brišem.
dok životna iskustva
u pjesmi pišem...

Toliko suza niz moje
lice i usne je palo...
uvijek ti je bilo malo,
Ljubav smo zajedno
gradili,snove dijelili
da bismo na kraju
jedno drugom samo
zbogom podarili...

Zato se noćas
u tami sobe krijem,
i pišem svoje posljednje
zbogom...zaklinjem se
ovdje pred sobom i Bogom
neću,ne mogu,ne želim
više nikada biti sa tobom...
________________________________
"Ratnik svjetlosti ima ponekad utisak da, istodobno živi dva života"
:sunny:
Nazad na vrh Ići dole
Masada
Administrator
avatar

Muški
Broj poruka : 12070
Godina : 55
Location : Zemun
Humor : Jok
Datum upisa : 05.10.2007

PočaljiNaslov: Re: Reč gluvog doba noći - by Jana   16/7/2008, 9:15 pm

jana ::
Noćas je moje pero zastalo,
noćas je moja glad prestala,
glad za novim saznanjima,novim stazama,
moja riječ ostade ne dorečena,
utopi se u kapima kiše
što cijediše se iz oluka.
Očaj me savlada,
Gordost moje prokletstvo
savršenstvo moja slabost,
ljepota odbojnost.
Moja pjesma bezimena,
Kreće na put kao ptica
Pronaći svoje jato, njemu pripadati,
Teška je usamljena istina,
Teško je živjeti u kaosu,
Teško..
Biti svoj,a biti protiv sebe,
Protiv cijelog svijeta.
Moram zaboravit sebe,
Sve svoje sumnje.
Vrijeme prolazi tako brzo,
Želim živjeti,ne samovati,
Želim se ljudima približiti,
Ne biti iznad…
Želim,želim,
Odbaciti savršenstvo,
u zamjenu za ljubav.
:sunny:



____________________________________________
Kuda tako žurno ti ratniče hodiš ?
Ka sudbini !
Nazad na vrh Ići dole
http://poezija.6forum.info
Masada
Administrator
avatar

Muški
Broj poruka : 12070
Godina : 55
Location : Zemun
Humor : Jok
Datum upisa : 05.10.2007

PočaljiNaslov: Re: Reč gluvog doba noći - by Jana   21/7/2008, 6:13 pm



Po jedna za svaki deo.

____________________________________________
Kuda tako žurno ti ratniče hodiš ?
Ka sudbini !
Nazad na vrh Ići dole
http://poezija.6forum.info
Nemeza

avatar

Ženski
Broj poruka : 89
Godina : 61
Datum upisa : 21.04.2008

PočaljiNaslov: Re: Reč gluvog doba noći - by Jana   23/7/2008, 10:56 pm

jana ::
TAMA

Kad tama obuzme,nestaju iluzije,
Drhtave sjene zida nestaju.
Kristal zaboden u srce
Krvari,
Bol, tijelo, slomljeno.
Pod bičem božjim.
Osvetom vapi svaki udarac
Trag krvi na leđima ocrtan.

Mržnja razara, u načetom umu,
Crvi udomljeni,
Gmižu po sjećanjima.
Stvarnost prikrada se
Pod maskom zvonara,
Puna strahova i ponora
Stvarnost nakaza i zlih duhova.
:sunny:

Jos jedna skorpija u podznaku ti poklanja Jano ovu oesmu, nije moja, ali volim ovog pesnika da citam


  • I jedan osmeh..


    Noc nije nikad potpuna
    Ona postoji uvek ponavljam to
    I poshto tvrdim sa sigurnoshcu
    Na kraju svake tuge prozor je jedan otvoren
    Prozor ostavljen
    Uvek po neki san ne spava
    Zhelja da se ispuni glad da se zasiti
    Jedno srce plemenito
    Jedna ruka pruzhena shaka otvorena
    Ochi pazhljive
    Zhivot jedan zhivot da se podeli.

    Pol Elijar

Nazad na vrh Ići dole
http://mozaik http://www.mozaik-club.info/e107_plugins/forum/for
bealiever

avatar

Ženski
Broj poruka : 912
Godina : 39
Location : Tako blizu ali ipak daleko...
Humor : uvek :)
Datum upisa : 31.07.2008

PočaljiNaslov: Re: Reč gluvog doba noći - by Jana   1/8/2008, 4:33 pm

Jano, ako je ova poruka gore upucena meni, izvinjavam se. Nisam znala da je na ovom forumu obaveza da svako pise na svojim stranicama. Po mom misljenju, otvorenih tema ima dovoljno, da bi svaki novi clan trebao da otvori svoju. Opet se izvinjavam. Evo, brisem...
Nazad na vrh Ići dole
http://www.bealiever.blog.rs
Gost
Gost



PočaljiNaslov: Re: Reč gluvog doba noći - by Jana   30/8/2008, 11:41 pm

Nisam samovoljno na ovoj stranici,pjesmu je napisala Jana,ali zbog trenutne nedostupnosti forumu nije u migućnosti sama da je postavi...ovo je njena želja!!!

Kada jednom na dno padneš?

Kako lagano je privid držati,
sve oko sebe varati,lagati,
sreću i radost glumiti,
a u bunilu biti,
ne znati što se u meni zbiva.
Da li je duša kriva?
Što nemade kuda,te se lako preda,
ili je ponos pao na pod,
pod noge nekog pijanog gosta.
Koji pokuša dostojanstvo da mi ukrade,
otme,da baci me na koljena,
da puzim i molim
za parče neba
za dio sunca,pticu što pjeva.
Pokušava dalje da me gurne,
muči i kida u očaj baca,
ali ja ću ipak biti jača!!!
:sunny:
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



PočaljiNaslov: Re: Reč gluvog doba noći - by Jana   2/9/2008, 2:40 pm

Janina pjesma...

SJENE

Kroz rešetke stidljivo
ulaze mjesečeve sjene,
spuštajući se na kapke širom otvorene,
strah,
mrak,
u sobi otužan zrak.
Mjesec miriše,tišina diše,
to sve je što čujem.
Krenuh u mislima stazom mjesečevog sjaja
do izvora,
do radosti,
nadanja...
želim da me netko odavdje ukrade,
od mene same,
od teške tame,
od straha i mraka.
Želim da me odvede u gore nebeske,
ispod prostranstva plava,
tamo se lakše spava.
Miris drveća opija.
Let surih što šire krila,
u slobodnom letu,
bez tamničara,
ključeva teških,
škripe vrata,
bez
straha,
mraka,
otužnog zraka!!!
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



PočaljiNaslov: Re: Reč gluvog doba noći - by Jana   7/9/2008, 2:52 am

Ti koji si obećao

Ti koji se kriješ
u nekim mirnim vodama,
isplivaj na površinu,
obećao si:
umjesto mene
nadiši se sunca,
nasmiješi se nebu,
i prestat ću plakati.
Jer....
izgubljeno vrijeme
mi ćemo sustići
Ono je stalo
sa našim rastankom.
Pa kad se vratim
šapnut ćeš mi na uho,
ljubavne riječi,ne dorečene.
Obećao si:
Da bit će opet sve po starom,
lijepo i tužno
i zemlja će da se kreće,
dok mi stojimo,
slušajuć čudesne zvuke
ispod mosta
kuda teče rijeka
uspomena.
Obećao si:
Da ćeš me zvati
maleni,
ljubiti vrele usne,
drhtave ruke,
nećeš se umoriti,
ili možda hoćeš?
Ali znam da zaboraviti
nikada ne možeš.
:sunny:
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



PočaljiNaslov: Re: Reč gluvog doba noći - by Jana   24/9/2008, 5:02 pm

Ona i Ja

Želim biti spokojna,mrtva ili živa,
ova vječna borba "Ona ili Ja"
danima me ubija...
Bitke bijem,
"Ona" ne popušta,proganja,ne oprašta,
puna straha "Ja"slaba i nemoćna,
oči u oči ispred krivog zrcala!
Nepoznata djevojka,
ruga mi se sa one strane prostora,
kukavicom naziva...
U našem pogledu,tuga izbija,
slaba sam dvojnica...
Za krevet privezana,ruka ispružena,
u vene život kapima protiče.

"Svoja si,odluka je Naša,
niko nema pravo život Ti krojiti,
moramo se boriti."

"Iščupaj te cijevi,nek žuta tečnost
ne mješa se krvlju Našom,
nećeš biti ista,ni čista,ni prava.
Bit ćeš ona mala,
bez volje svoje i moje,
bit ćeš bez glasa,
kotač u mašineriji jednoličnog svijeta,
bit ćeš ono što Nama smeta."

O Bože,što sada?
Ne boli ruka,boli muka...
Dilema glasna...život ili smrt?
Svjetlost ili tama?
Čijeg života?
Njenog,Mog ili Našeg...
Da li je kraj puta?
Otvara se nova staza,
vrijeme je početi,pomiriti,ustuknuti,
pred bitkom posljednjom,
rat želim dobiti...Nas dvije u jedno spojiti!!!
:sunny:
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



PočaljiNaslov: Re: Reč gluvog doba noći - by Jana   5/10/2008, 12:32 pm

Janina pjesma:

Zašto se boji neba?

Posljednja zvijezda ugasla,
kao krijesnica,
nestala u danu ognjenom.

Nekada davno,
njena vječna životna želja,
ljubavnog zanosa,
malog anđela,
sa vrhom strijele otrovne,
zaleprša golubica smrtno ranjena.

Niz bijelo pero krv potekla,
bojeći svijet crveno.
I umjesto bjelinom purpurom zablista
izmoreno, još toplo tijelo.

I nebo zatvori rajska joj vrata
u zemaljskom paklu ostade.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



PočaljiNaslov: Re: Reč gluvog doba noći - by Jana   7/10/2008, 6:59 pm

NOĆAS-Janina pjesma

Noćas je neka skrivena sila,
uzela moje ruke,
toplina tijelom prođe
sjećanja na teške muke.
Svi dani kao jedan u zjenicu oka stali.
rukama svojim slabim i ljudskim,
zgrabih poslednji plamen.
Dok sitne iskre
svjetlosti,
vječnost obasjavaju i
snove mlade,
osjetih nemir
kroz srce moje.
Pod težinom prezira i zlobe
bremenitih uspomena,
snaga se lomi,
šibajući dušu i tijelo,
svjedočeći mojoj boli...
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



PočaljiNaslov: Re: Reč gluvog doba noći - by Jana   7/10/2008, 7:10 pm

DANI

Svi kao jedan,
vuku se od beskraja
do noćnog snivanja.
San jedna oaza,
presušenih životnih staza,
sve vječnost je,
prošlost,
budućnost,
nepoznata,
u jednu riječ stala:
laž
Još jedna
sitna kap
život održava,
i to je to:laž
bila i ostala
smisao života
zaboravljena
i ako laž brzo je stigla,
već zaboravljena,sada
i ovdje u
dugim hodnicima
vukući noge olovno teške,
tunel,bez kraja,
lavirint srama.
Obećanja u tri slova sva su stala
San...
Buđenje,novi dan
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



PočaljiNaslov: Re: Reč gluvog doba noći - by Jana   13/10/2008, 3:15 pm

Danas je ovaj bijeli grad
pjevao životom.
Obasjan suncem i čudnom ljepoto.
Osjetih toplinu kroz žičane prozore.
Rastopi se led na domaku mene,
osjetim one sjene....
znam da će sve bolje da krene,
Rasprših pogled na crvene krovove,
sjećajući se starih zalazaka,
sa čežnjom novih izlazaka,
jutarnjih sunčanih oluka,
smiraj noćima,
noć je utjeha
utočište navika,
i dok se neonska svjetla pale,
čekajuć sledeće dane
i bat poznatih koraka,
što nisu varka
nanovo dolaze...

Napisala Jana
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



PočaljiNaslov: Re: Reč gluvog doba noći - by Jana   14/10/2008, 4:10 pm

SMRT SE PRIKRADA

Kad se zatru svi tragovi
naše prolazne prljavštine,
ostat će privlačna
čistina.
Ispod teških koraka
gusta magla
bez kompasa,
voznoga reda,
dolazi
s lijeva
i desna
kao tuga,
i po svaku cijenu,
ne zna
da moje zlo je najmanje
između mnogih
velikih boli.
Sva obećanja data kroz život
ne otvoriše ni jedna vrata,
ostalo se stvar grobara
da nabaca,zatrpa
samilosti
što bacismo na dan smrti
u te jame iskopane.
Stopljeni u sivu maglu,
iz trnja cvijet niknuti neće
jer žrtva je,novog mraza
što nestaje sa zimskom idilom
i dani obojeni bjelinom,
a sve naše,
kroz sniježne mećave,
kovitlaće
i ne čuju se praporci da zvone
i sve će
u zaborav da tone...
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



PočaljiNaslov: Re: Reč gluvog doba noći - by Jana   14/10/2008, 4:48 pm

TAMNICA

Gvozdena vrata,škripa ključa,
nož nad glavom,pauk pod ciglom,
zelenom,
hladnoga zida,
tamnica.
Ona u njoj počiva,
haljina tanka,
studen je probija,
drhtava ruka,gologa vrata,
pogleda tužna,
kristalna suza,
strah i tama...
Ona je sama,
noću ne spava,
čeka zoru,
crnog viteza,
njena fantazija,
ona ga doziva,
ona ga sanja,
san nije java,
sjedi u kutu u
tamnoj jami,
dok grad sija,
i zove sunce,
i čeka nebo
da se približi i
ponovo vrati
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



PočaljiNaslov: Re: Reč gluvog doba noći - by Jana   14/10/2008, 5:03 pm

KADA BIH ZNALA

Kako bih sada
uzela
tvoje dugačke ruke,naslonila
glavu na topla prsa i
pustila jecaj da
olakša dušu.
Samo kad bih znala
da razumijet ćeš moju bol.
Kad bih znala da nema te
vjere i nevjere što će,
da uništi mene.
Kad bih znala
da ova mala tajna ostat će
pokopana za sva vremena.
Onda bih tvoje lice
stavila u svoje ruke
podarila onako tiho
jedno veliko hvala,
što toliko o meni brineš.
Bila bih opet ona stara
puna zvijezda i osjećaja,
smjelo bih na prste ustala,
zahvalit bih znala,
bez zlobe na usnama,
bez mržnje u pogledu,
što nekad sam slala.
Bila bih luckasta i puna ideala,
kad bih samo znala
da vjerovati mogu do posljednjeg
daha
u tvoje pjesme i svoje snove,
kad bih znala, snagu
tvog zagrljaja
i jačinu postojanja.
Kad bih znala
da spreman si postati luka stalna
gdje naći ću utočište.
Kad bih samo znala,
kad bih vjerovala...
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



PočaljiNaslov: Re: Reč gluvog doba noći - by Jana   15/10/2008, 4:49 pm

Svi su se čudili mojim slabostima,
osom,možda tebe
koji si u njima uživati znao
kad sam ti ih otkrivala.
A svaki izvor vremena
treba nazvati
imenom njegovim,
da ga ne izjednače
sa slabostima mojim,
i dobro bi bilo da se sjetiš
gdje nam je početak bio,
da ne pokidamo žice
na glazbalima,
pod vrbama prije vremena.
Zato je potrebno
pričekati časak
kojim mi upravljamo
i to ubilježiti u knjigu uspomena.
I,ako me jednom svi ostave,
ti ćeš biti stub novih nadanja,
svi će vidjeti da smo
suputnici,
jer ti si pomogao bez kolebanja.
Sve je ostalo bilo
staza lutanja
bez cilja i nade.
I,neka se niko ne čudi
što smo takvi,
dok nas smrt susreće,
bojeći se novog početka
koji sa smrću počinje.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



PočaljiNaslov: Re: Reč gluvog doba noći - by Jana   20/10/2008, 6:05 pm

Iz mog dnevnika:

Nebrojeno puta moje misli,
lutaju van ovog prostora,
visokih zidina,
i mislima očajnika,
a planeta cijela spava,
dok tražim izlaz iz
nepremostivog tamnovanja.
Svaki put kad otvore se vrata,
moja nada se budi
i zna da jednog dana
cijeli svijet bit će
pozornica
puna cvijeća,
gdje će tamo neka sreća
mene čekati.
Raširit će krila,
da bi mene bezbrižnošću okitila.
U ludilu i bunilu ovog trena
osjetih ipak:"pa ja sam žena"
žena što ima snagu,
da pogledom pokrene
lavinu nečije strasti,
i iznese pobjedu svojih stradanja.
Žena što ljubav ljubavlju rađa,
i neka velika,bijela lađa,
jednom uplovit će u luku njenu.
A,žena bit će spremna za novi vijek,
postat će predivan cvijet,
pun drhtavih ideala,
žena koja sanja:
da ne može,
da ne smije,
ostati sama.
Samoća otvara pogrešna vrata,
zato će ova žena
prevrnuti zemlju i nebo,
da se otvore druga vrata,
ona prava,
vrata raja
gdje ljubav obitava.
A pred ljubavlju sve je
moćno, sve je nemoćno,ali
ispunjava do posljednjeg daha.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



PočaljiNaslov: Re: Reč gluvog doba noći - by Jana   20/10/2008, 6:29 pm

Jedino svjetlo u mom životu je tama...
pjesma idući put
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



PočaljiNaslov: Re: Reč gluvog doba noći - by Jana   22/10/2008, 4:20 pm

Pošto dobih kritiku da sam nekvalitetno izbjegla poziv za pisanje nečega,ja bih riječ nekvalitetno preinačila u nevješto...jer zbilja sam izbjegavala poziv da napišem ono što vi od mene očekujete...uz dužno poštovanje,ne možete me čitati na tim stranicama jer nisam pisala o tim temama...što ne znači da nisam na drugim i trebalo je prošetati forumom i pročitati...izbjegavala jesam...pogotovu po nalogu ili pozivu...jer mi je glupo to naguravanje,takmičenje,dokazivanje...a ondah pomislih pa zašto ne?
Napisat ću neke svoje misli,svoj način poimanja svijeta.
Nazovite to poezijom,stihovima,prozom,riječju kako vam se sviđa.
Sve te riječi imaju jedan naslov:
Korak u naprijed...
Nema tu: jecaja,drhtaja,zgužvane posteljine,barova,dima cigareta
od čega se obično tka poezija...ali ima dubokih uvjerenja,nade,vjere u ljubav čovjeka...gdje je čovjek napisan velikim Č...znam da će neki ipak shvatiti što sam oklijevala postaviti ove riječi na forum...ali nemam potrebe se bojati dobronamjerne kritike...jer sve je dio života.
I naravno na ovoj strani sam sa dopuštenjem...

KORAK U NAPRIJED
I
Evo sad,ovog časa,želim pričati,
i ako me saputnici već osudiše,
da sa smrću previše dugujem,
a to je početak i nada u život
koji ne završava.
Osudit će me i
radi toga
što sam od početka vidjela
da plodova nema bez iskupljenja.
I plodovi umiru prije zrenja,
ako ona vjera i ona nada
u spasenje nije iskrena.
II
Tako mi zvijezde koja zalazi,
vaše oči nisu zalutale.
One ne svjedoče po
hiru svome,
to je objava
razbora u obzorja najviša.
I srce nije poreklo
što oči vidješe,
i pogled nisu skrenuli sa
oreola Njegovog.
III
Uistinu je dostojno i pravedno
postati prijatelj
malenima i griješnima.
Takav život ispunjava radošću,
misao koja nas oslobađa,
jer nema sitnih duša,
važnost Čovjeka je velika.
I sve što je živo umire,
ali ime Čovjek ostaje.
IV
Pazite!Otvorih jedna vrata
koja nitko ne može zatvoriti,
u prkos maloj snazi,i
svim slabostima.
Nisam se odrekla svojih
ideala,
ljubiti bližnjega.
I ne poznajući ga,
niti znam oštrinu njegovih lakata.
Ipak,On mi je sada potreban,
da pronađem sebe,
u nekim lutanjima,pogrešnih staza.
Zato ću koljeno prigeti
i kazati:"Aleluja,
bližnjeg ću bratom prozvati.
V
Diogen nas je tražio u sumraku
atenskih ulica.
I sad tama caruje
nad svakim korakom,
uzalud slijepcu svetiljka
u rukama,
teško je vratiti vid
onima što ne vide.
Onima što se truju svojim lažima.
I vrijeme je otrovano,ranjeno,
krv već prolivena.
Naša kazna je slijepoća
što oko napaja,
dok Tvoja svjetlost
pravi put obasjava.
VI
Želim Vam toplo
staviti na srce,
da ljubav vašim venama prođe,
i odjeveni takvom ljepotom,
svjetlošću,
ljubavlju ogrnuti.
I svi koji ste žedni,
izvoru hodite,
svoju žeđ utolite,
ljubite...
VII
Ne znam što nam je još ostalo,
i nebo i zemlju smo opasli,a
rane nisu zacijelile.
Još uvijek nam je nejasno
da smo u blatu ostavljeni,
dok se kraj crnim približava.
Vrijeme je puklo
na dva djela,
na ono što je bilo i što će biti,
zato požurimo
da učinimo dobro djelo,
da oprostimo,
pobjedimo zlo sjeme
što je niklo.
VIII
Zle sile svijetom zavladaše,
tama je svuda,
čak i u nama.
Prijetnja od potopa je
na pragu postojanja.
Ali kako jednom bijaše,
poslije obilja poplava,
zemljom nada ponovo stasa,
i zavlada.
Opet poslije svih
izopačenih shvatanja,
gnjilih pokušaja,
da zloća čovjekom vlada.
Otvorit će se ponovno
nebeska vrata,
gdje sunce će biti centar svega,
A crveni pupoljak izniknut će,
iz uginule ptice
koja je trn tuđih stradanja
zabola duboko u svoje srce.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



PočaljiNaslov: Re: Reč gluvog doba noći - by Jana   2/11/2008, 12:29 pm

Jana & 6elementu

OVO JE NAŠ SAN…

Maleni plamen što osvjetljava,
Pogled žmirkavog oka ka
Nepogrešivom putu
Gdje duša zaklinje se u svoju bjelinu.
San što pluta morem galaksija
Do posljednjih kapi rose.
To su svjetlucave zvijezde u
Oceanu mira i tišine.
Novo rođenje,
Život u svim bojama godišnjih doba,
Haljine tkane od simbola vječnosti.
San,let u nebo bez bora i
Nespokoja.
Bosonogi odlazak u plićake,
Bacanje oblutaka starijih od svijeta,
Mliječna staza djetinjstva.
Možda je to put u venama mudrosti,
Što se prelijeva od jednostavnosti
U čaroliju življenja.
Možda pitanja i odgovori,
Koje sami moramo pronaći.
To je svojeglavo srce obrubljenih nada
U čistoću svijeta.
I moja skrivanja, u drvetu i iza drveta.
Rijeka koja teče od
Praiskona do prepoznatljivih oblika,
Između vjere i sumnje.
San je istina i dan,
Tu bi čovjek odista mogao
Biti čovjek.
Uvećani atomi mog kristalnog svijeta,
Onog koji često sanjam.
To je priviđenje u kome prepliće se
Vizije i čudne sjene,
Vrijeme kad blijedi tmina,
Kad nečujno na prstima hoda zora
Vrelih,rumenih obraza i
Sluša plavu simfoniju obzora.
I sve diše,živi,spava,
Grane plešu u odori od lišća,
Trepere vlati trave,
Svojim dodirom mire san i javu.
Moj san klasa,stasa u nutrini moga proljeća.
Dan,tjedan,godina,stoljeća
Gube se.
Ali postoji tren kada je dan
Nekad više nekad manje vedar.
Tad idila ne raspoznaje istinu,
Koja se negdje izležava u noći,
Na suncu po danu,u hladu.
Rasprostrla se na četiri strane prostora.
I tada u tom snu,odjednom,
Oslobodila se crvena boja, krikom.
Najzad je poletjela:
„brat je ljubio brata“
„čovjek je ljubio čovjeka“


Poslednji izmenio u6elementu dana 5/11/2008, 5:07 pm, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



PočaljiNaslov: Re: Reč gluvog doba noći - by Jana   4/11/2008, 2:36 pm

SVIJET

Divan je ovaj naš svijet,
rađa se jutarnjom zorom,
žarkim bojama oživljava nebo.
Dužni smo mu proljetne cvjetove,
ljetne klasove,jesenjke grozdove.
Sunce je dar,
obasjava,
u njegovom svjetlu
gasi se svaka žalost i bol.
I zrak što osvježava
obavija umorne udove
od teškog hoda.
Ovaj svijet pali žarke vatre,
lijepe i jake,
što ih ponizno gledamo
sa vrha gorućih vulkana.
lijep je svijet,
i zbog čiste vode,
što veličanstveno žubori,
umornom putniku
kvasi lice i čelo.
Ona je i naše vrelo,
daje iskre u srcu,
jarkim dugama oslikava nebo.
Zemlja je krilo,puno života,
rađa nemani i one sitne stvari,
u prostranstvima mora.
Čovjek je sazdan od njenog praha,
krhko,bespomoćno,
i mrtvo tijelo bez tog je sjaja,
što zemljom obitava.
Raskošna djela našega svijeta,
ljubičastog planeta,
dolaze sve bliže,
donose u nizu,nagradu divnu:
Buđenje u miru,
vječnu tišinu,
ovozemaljskog života.
:sunny:
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



PočaljiNaslov: Re: Reč gluvog doba noći - by Jana   5/11/2008, 5:06 pm

Jana & 6elementu

Pitaju me često,
zašto pišem pjesme,
kada moje riječi nisu nešto vječno.
Bijaše to davno,
još sam bila dijete,tad
u moje misli i
u moje srce
useli se vjerni prijatelj
poeta.
Cijeloga života,
on mi savjet daje:
Piši što osjećaš,
slijedi svoje snove, i
puteve nove.
Sve lijepo što vidiš,
i kad srce skoči,
u pjesmu pretoči.
Tako mi šaputao prijatelj poeta,
dok otvarah vrata nepoznatog svijeta,
i zatvarah oči od
munjevitog bljeska.
Zato maštam tajno,pa
riječima duše
ponesena vjetrom u svijetle visine,
oslikavam perom moje skromne rime.
Poručujem svima:
Nisam ja poeta,
ima nešto jače što mi snagu daje,
tjerajući pero da piše i dalje.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



PočaljiNaslov: Re: Reč gluvog doba noći - by Jana   5/11/2008, 5:35 pm

Jana & 6elementu

PUT

Rođene smo iz utrobe,baš kao i vi,
narasle i spoznale svijet.
Ponekad okrutan,ipak lijep.
Živjele.
Padale.
Uvijek se nadale.
I dalje smo
uspravno koračale,
krčile staze oštrih kamenja.
Često umorne,ljute
skretale sa pravog puta.
Stazama smrti pogrebi se nižu,
ipak sve je manje
u srcima vatre,
još kopriva osta,
kao dio kazne staroga života.
U dušama našim oluja se diže,
komadiće bola,i
plamene strasti, kada tuga plače,
prevaziće nada sunčevoga zlata.
Začut će se pjesma u slavu života.
Danas opet padamo,
ali se dižemo,
naprijed idemo
do cilja stižemo.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



PočaljiNaslov: Re: Reč gluvog doba noći - by Jana   10/11/2008, 8:00 pm

Kad bih mogla...

Spriječila bih sve ljude svijeta,
da istinu ne uvijaju,
da uživaju u iskrenosti duše svoje,
i kad posljednja zvona zvone,
ne da tajne otkrivaju,
nego da laži iza
maske ne skrivaju.
Za njih bih molila
da prosvjetle um,
odlaskom na daleki drum,
rastvore poglede,otvore srce.
Kad bih mogla
molila bih plamen duha
da osjete
u svakom zalogaju kruha,
da šire obzore svjetlosti,
u nama,oko nas
da se čuje vječiti glas,
da blista znamen,
da ne bacamo kamen.
Da širimo spokoj i mir,
otvorimo naše vidike,jer mi smo
samo dio jedne svete slike.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



PočaljiNaslov: Re: Reč gluvog doba noći - by Jana   11/11/2008, 4:09 pm

u6elementu za Janu

Ti imaš čudnu želju sakriti se u malom,
i misliš, sužanjski život čuči nad tvojom sjenom.
A već nas je sivilo prošlo,
i lomni duh očajnika,ti
ćeš se nadviti gore,
razlomiti srce na dvoje,onako
kao prije.
To će biti utjeha za naša žedna tijela.
Kad bude naručje prazno
čut ćemo čarobnu riječ,
iščupat ćemo otrov iz duše.
Poslije,u meni zabride misli,
pa mi se jecaj otme,vjeruj
izdati neću, ponovno, snove tvoje.
Želim na tvome licu vidjeti izvore nove.
I neka počne, tvoja nova
igra spavača!
Snaga otkrića u tebi kuca,
jaka poput munje,
ti,uzdrhtala ptica,
postaješ svjesna oluje
što u tebi budi,
povratak ljepote i vjere.
Ponovim toliko puta:
"ti si kapljica rose,
cvjetna grančica trešnje,
tvoja raskoš bljesne
i obasja mene.
Bez tebe ne postojim,
divno je biti skupa,
kad se zajedno sanja,
i skidaju zvijezde"
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



PočaljiNaslov: Re: Reč gluvog doba noći - by Jana   15/12/2008, 4:37 pm

Oprostit će ti mi moju nesmotrenost...ovu pjesmu...naravno Janinu sam već postavila pod drugim naslovom...ali pravda me to što mi je dala svoje pisanije...pisane u bolnici bez nekog određenog reda...pa mi je problem sve to posložiti!!!


Poslednji izmenio u6elementu dana 22/12/2008, 4:10 pm, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



PočaljiNaslov: Re: Reč gluvog doba noći - by Jana   20/12/2008, 8:48 am

Znam ja što mi je činiti

Zlo sjeme u sebi iskorijeniti
neka se u klici osuši.
Odmah ugušiti opaki teret na duši.

Ne dati tami korjenovati,
svijetlost primiti
oplemeniti.
O,ti veliki svetče
pomozi
da se rane iz temelja liječe.
Zaštitniče:
za snagu molim,da istrajem do
posljednje boli.
Neće biti ono što je bilo
očistit ću sve što je gnjilo.
Moje oči neće vidjet sivo.
Osvanut će mnogo veći dani,
i ptice će pjevati na javi,
i zvuci će nadlijetati zoru.
Razglasit ću od zemlje do neba,
očišćena duša,
opet zna da pjeva.
Očišćena duša,
ponovno se rodi i sad zna da ljubi.
JANA


Poslednji izmenio u6elementu dana 20/12/2008, 9:01 am, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



PočaljiNaslov: Re: Reč gluvog doba noći - by Jana   20/12/2008, 9:00 am

Priznanje

Od svih mojih puteva
ovo je prvi i poslednji kada ću
sve priznati,
jer imam previše vina u krvi,
da bih se zbog toga kajala.

Ti znaš da više nisam ona stara
što drhtala je ispred tvoje slike,
više za pjesme nemam dara,
dar je nestao sa tvojim likom.

Ti saznati nikada nećeš,
da sreću tražih u vinu crvenu,
i da sada sam prosijak postala
sa dna ne mogu u visinu.

Ti ne znaš,ili možda znaš
kako plače gitara,kako bolno
jecaju strune njene.
I ne znaš tugo, nisam ona stara.
Ne znaš srećo zašto pjesme su moje
izgubile sjaj.
JANA
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



PočaljiNaslov: Re: Reč gluvog doba noći - by Jana   20/12/2008, 9:14 am

NADA

U jednom danu,jednom satu,jednom trenu,
otvori se duša moja,
kao cvijet s proljeća,
zarumeni i rascvjeta prema nebu.
Zaleprša,
kao zatočena ptica,
poslije godina tamnovanja.
Postade slobodna od ropstva,
zlatna kaveza,
krivih spoznaja.
Željna čistih izvora i
laganih vjetrova.
Oslobođena prisustva glasova iz
oronulih zidina samovanja.
U trenu jednom sve se zbilo
drhtavo tijelo,ruke,bilo
sve prestade:
Prestade kiša da pada
ona jadna,siva i dosadna.
Prestade tjeskobom zima da steže.
Prestade besmisao,unutra
ravnoteža zavlada.
Prestade da se ruši i da pada
odbjegla nada.
Prestadoh dirati,bolne rane stare.
I samo u jednom trenu
kap svjetlosti,
negdje iz neba
ispuni toplinom srce od leda.
JANA


Poslednji izmenio u6elementu dana 20/12/2008, 9:34 am, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



PočaljiNaslov: Re: Reč gluvog doba noći - by Jana   20/12/2008, 9:26 am

laž

Hodam gradskim ulicama,
a vjetar mi dodiruje kosu,
koračam u iluzijama bježeći
od stvarnosti.
Strah me priznati da sve je dio prošlosti,
boli me što mladost postaje starost i
saznanje da život je tamnica,
sadašnnjosti i prolaznosti.
Lažu ti da sam sretna
i da se nikada ne sjetim tebe,
lažu da dobro živim
misleći samo na sebe.
Meni su ukrali tvoje ime,
tebi sklonili moje oči,
rekli su da ove zime
uludo trošim svoje noći.
Ne vjeruj što govore ljudi...
Ali ako je i tako,evo me pred
Bogom,
on neka mi sudi!
JANA
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



PočaljiNaslov: Re: Reč gluvog doba noći - by Jana   20/12/2008, 9:45 am

Pogled sa mog prozora

Lijeno padaju kiše
vjetar raznosi lišće,
tuguje bakrena jesen,
dok jecaju ogoljele grane.
I sve su crnje sjene,
mračnije su tajne,
a uspomene proteklog ljeta
blješte kroz prizme vodenih kapi.
Dok vjetar ulice reže,
u srce se uvlači strah,
pokrivač od crvenog lišća
ostavlja krvavi trag.
Sivilo jesenje magle
dugo poput stoljeća,
a duša poput prirode
tone u zimski san,
snivajući o ljubavi
do novog proljeća.
JANA
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



PočaljiNaslov: Re: Reč gluvog doba noći - by Jana   22/12/2008, 4:16 pm

Mame me te mokre ulice,
Želim čuti korake prolaznika po pločnicima,
Ritam života ,žurbe podzemnih vlakova.
Sve što sam dalje od tebe
Osjećam se jače.
Što sam duže bez tebe
Nedostaješ mi više.
Veliki grade
Svi jaki vjetrovi tvoji u
Grudima se lome, sve više tamno nebo
U suton mojih zjena tone.
Sve jasnije vidim lica ulica tvojih,
Jače me grije nada i življe odzvanja
Jeka tvojih okolnih gorja.
Ljepše teče rijeka kroz kamene zidine tvoje.
Dok srce u mojoj nutrini
Sve više sliči toj vodenoj površini..
JANA
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



PočaljiNaslov: Re: Reč gluvog doba noći - by Jana   22/12/2008, 4:20 pm

Već dugo očekujem pismo, kratko
Najkraće
Samo dva otkucaja srca.
Zima je, vjetar stiže u krošnjama golih drveća,
A pismo što mi jesen piše
Ne stiže.
Noćas slike iz djetinjstva
Muče i razdiru ostatke priče.
Osmjehujem se gorko na svom djetinjem putu.
I u meni prkos nadanja, i snaga, uzburkaju noći.
Oprosti jeseni suviše je dugo to tvoje pismo
Čitat ću ga dalje
Jednog drugog dana.
Samo da mi stigne ono drugo pismo,
Kratko
Nimalo duže od dva otkucaja srca.
JANA
Nazad na vrh Ići dole
Masada
Administrator
avatar

Muški
Broj poruka : 12070
Godina : 55
Location : Zemun
Humor : Jok
Datum upisa : 05.10.2007

PočaljiNaslov: Re: Reč gluvog doba noći - by Jana   24/2/2016, 9:31 am

Oroz Goca
Sjećanje na našu Anu:
Draga Ana Božić je uvijek bio za tebe poseban dan,radostan Isusov rođendan ,donio bi spokoj u život tvoj i san.Ti si nas napustila poslije mnogo trpnje i muke i vinula se nebeske luke,pravo u Božije ruke.Sjaj tvoje zvijezde obasjat će naše trnovite putei ovozemaljske muke.ON je umro kao mučenik na križu,Reče:" Ana ne boj se ja sam ti blizu".Raskrilila si svoje slabašne ruke i bez problema privinula se uz Božije skute.ON OTAC,kao svaki dobri tata,otvoriće ti svoja zlatna vrata.ON poručuje ti i kaže :"Ana znaj tebe čeka put u raj.Nisi ti bila ni grešnica ,ni zlobnica,tvoje mjesto biti će među milion zvjezdica,"Sve zvjezde imaju jedinstven sjaj,a ti zvijezdo najdraža naša,šalješ nam svoj sjaj kao zagrljaj ,velikom bratu i sestri miloj ,tužnoj mami ,bljesnut ćeš nam kao oreol obasjan svilom. Put tvoj već davno je bio zacrtan,ti ga moraše proći sa mnogo i velike muke.Kada mama tvoja ostade sada sama sa svojim suzama,bez smjeha tvoga,ali se i dalje nada : zna mama da će doći brzo i taj dan ,kada će te majka opet stisnuti u svoj čvrsti zagrljaj.A do tada naša draga Ana budi nam anđeo čuvar,dok ćemo mi dolje brisati suze naše velike muke,što izgubišmo te tako mladu,živjet ćemo i dalje,upotrrebiti svu snagu da ostanemo dostojni tvoje snage,ostat ćemo dostojni pratitelji tvoga mučeničkog životai truditi se da ne skrenemo sa tvoga puta,tvoj put kud god bio dovešće nas pravo u tvoje slabašne ali ipak jake ruke.Sačuvaj za nas tamo gore obasjane mirne visine.Draga Ana naša,kćeri i sestro ,gdje god sada počivala,znamo da si na boljem mjestu od ovih suznih dolina.Znaj mila mi ćemo ti kad tada doći,
Gde god ti Ana nama bila ,mi ćemo tvoje trnovite pute proći i zajedno se vinuti k tebi u visine.Ljubimo te mila moja ostani nam vječno spokojna.
ANI:"Koliko god bol bolujem ,koliku god tugu tugujem,
janje moje milo tvoja mama mora dalje svoju snagu crpjet ću iz tvojih mnogobrojnih rana,poslije tvoga uvenuća ,ružo moja,mama mora obraditi novi vrt sa četiri nova dostignuća.Umjesto tebe čuvat ću Kristijana našeg i paziti da ga mračne sjene nikada ne plaše,On volješe svoju tetku Anu s mnogo dječijeg žara ljubeći ti bijelo lice s puno dara,Tu je i Petar čedo naše drago ,najmilije sekino ti blago,mlad još da bi te se sjećao za stalno,ali priča o tetki Ani nikada neće stati ,Luka će im svima ispričati,,oko njih trčkarat će i Andrej maznii naš,vikaće i on hoću i ja svojoj tetki Ani.To će biti cvijeće , što će u tvom vrtu nanovo da raste,,ti ćeš slati sunce,pčelice poslat ćeš i laste i sve što treba da naš vrt što bolje da raste.
To će biti prava dječija bajka da opstane vječno mila moja Ana potrudit će se majka.
Jelena i Gogo ,Mirjana i Željo često će sazivati sjelo,gdje će doći i prijatelji tvoji da poslušaju još koju riječ i o tetki Ani.Ani ćerki ,ani sestri prenosit ćese priča sa oca na sina,sa majke na ćerku,i svi mi skupa sklopit ćemo srca što za tebe kuca.Volimo te Ana,tome nema kraja onda ćemo skupa uzet se za rukei pjevati pjesme da odagnamo muke.
Na groblju:
položiše te tamo u tu mračnu raku nabacaše kamenje,ostavih te samu,srce mi se slama,klecaju koljena,ali što ću jadno moje ,moram ići dalje ja bez svoje Ane. Izvukoh iz sebe posljednu kap snage pogledah u nebo i vidjeh te tamo.Mislim moram biti hrabra ,probudi se prkos,moram biti snažna,pomislih na tvojih petnaest godina muke i odlučih u tren ,sve u Božje ruke.Ti si bili krhka,al dovoljno snažnaza svakog lijepu riječ,pružala si utjehei činila dobra,i zato si kćer sada kod dragog Boga.Tko sam ja da sudim o Božijem planu,zna ON šta radi jer je htjeo Anu. Teško smo te pustili i suze smo lili,a na posljednjem odru smireni smo bili,,smiriše nas tvoje oči kao da spavaša usne ti se smješe,Vidi mama da je Ana spokojna u miru i u smrti našla svoj spas.Pa onda mi se čini da čujem tvoj glas:"Ne moj plakati mama jer sam sada sretnai rješih se velikog tereta,ti si mama borac pravi,odzvanjaju Anine riječi u maminoj glavi,moraš živjet dalje i u sebi naći spas,nije mama došlo tvoje vrijeme,jer i dalje ćeš nositi teško breme,jedino sam tužna što nisam bila mama,ali sam od tebe i seke naučila i o tim mukama.Okreni se mama,pogledaj unaprijed moraš podržati one što ostaše živi,jer samo mama može na svijetu sve boli da preživi,
sada sam sretna mama,a i tebi bit će lakše,više tvoje suze neće kvasiti moje lice,ato mi je drago,jer su tvoje suze bile teške ,ne samo za tebe već i za tvoju Anu
Čuvat ću vas mama,i bracu i seku,život teče dalje najbolje što možete učiniti za svoju ANU,JE da je se sjećate,i oprostite mi mane.Vaši životi utjeha su meni,a ti mama moraš znati da sam uvjek u blizini tebi.Osjetit ćeš mama kada ti dadnem znak,da sam tu kraj tebei molim za tvoj spas
Neka ti je laka crna zemlja,počivaj u miru.

____________________________________________
Kuda tako žurno ti ratniče hodiš ?
Ka sudbini !
Nazad na vrh Ići dole
http://poezija.6forum.info
Sponsored content




PočaljiNaslov: Re: Reč gluvog doba noći - by Jana   

Nazad na vrh Ići dole
 
Reč gluvog doba noći - by Jana
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Strana 2 od 2Idi na stranu : Prethodni  1, 2
 Similar topics
-
» "Indigo djeca"djeca novog doba
» Romantično godišnje doba
» Alergije - Bolest savremenog doba
» Godišnja doba
» Mihail Ljermontov - JUNAK NAŠEGA DOBA

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
LJUBAV, SMRT I SNOVI :: Naša autorska dela- piše se i čita u temama ispod naslovne :: Poezija-
Skoči na: